Eldina Tulic
Kratak sadržaj
Ovca Aja ojanjila je svoje prvo janje, Asku. Tako ju je nazvala jer je smatrala da će to ime pristajati budućoj ovci-ljepotici. Aska je, međutim, bila siroče jer je tri dana prije toga Aja izgubila muža kojeg je jako voljela. Prvih dana janje je išlo stalno za majkom, poput ostale novorođenčadi, ali vrlo brzo počelo je pasti samostalno. Prestalo se odazivati na majčine pozive i počelo lutati na ispašu na udaljena mjesta.
Majka ju je opominjala i upozoravala da u njihovim krajevima ima lukavih i krvoločnih vukova koji kolju ovce i njihovu janjad. Čudila se na koga je Aska bila tako svojeglava. U školi joj je išlo dobro, dosta je učila i napredovala. Njezina učiteljica govorila je Aji da bi Aska bila najbolja učenica jer je jako darovita, ali je previše živahna.
Jednoga dana, Aska je priopćila majci da želi upisati školu baleta. Majka se odupirala jer u njihovoj obitelji sve ovce su bile domaćice, a put umjetnosti je nesiguran i neizvjestan. Na kraju je ipak popustila poznavajući svoju kćer, ali njezinu su odluku osuđivali ovce i ovnovi iz stada. Majci za to nije bilo drago, ali je toliko voljela svoju kćer da je zavoljela zbog nje stvari koje inače nije voljela.
Pokazalo se da je Aska vrlo talentirana za balet, ali svejedno to nije bilo dovoljno za njezin živahan karakter te je nastavila lutati pašnjacima. Nakon što je završila s prvu godinu škole baleta s odličnim uspjehom, upisala je drugu.
Bila je jesen, Aska je bila zanesena svježinom dana i ljepotom trave te je odlučila šetati dublje u šumu jer joj se činilo da je trava tamo sočnija.
Odjednom se našla na čistini licem u lice sa strašnim vukom. Bio je još strašniji od onog kako ga joj je majka opisala. Pokušala je dozvati nekoga, ali nije mogla doći do glasa. Vuk je napravio polukrug oko nje. Aska je znala da joj se bliži smrt. Nije imala snage za ništa osim za pokrete koje je naučila u školi baleta. Kao da je čula glas svoje učiteljice i počela je izvoditi naučene korake.
Počela ih je ponavljati, vrijeme je prolazilo, a vuk se počeo približavati.
Vuk je najprije bio iznenađen i radoznao. Planirao je odgledati njezin ples do kraja jer je bilo neminovno da će je na kraju pojesti. Aska je znala da će živjeti dok god bude plesala. Nastavila je plesati, a vukovo čuđenje pretvorilo se u divljenje. Vuk ju je slijedio po čistinama koje su samo promicale.
Aska je skakala stojeći samo na prednjim nogama i nasmijavala vuka. Kako je vrijeme odmicalo, vuka je sve manje zanimalo da pojede Asku, a sve više njezin ples. Aja je zabrinuta poslala dvojicu mlađih iz stada da potraže Asku u šumi. Ušli su malo dublje u šumu i ugledali neobičan prizor. Sakrili su se u grmlje i promatrali kako Aska piruetama prelazi zelenu čistinu, a za njom polagano ide vuk.
Kad su se približili, jedna ovca uzela je pušku i opalila. Pucanj je odjeknuo šumom, ali pala je Aska, a vuk pobjegao. Aska je ležala onesviještena, a iza vuka ostao je krvav trag. Ovce su slijedile trag. Brzo su pronašli i dotukli vuka, koji je već bio na rubu iznemoglosti.
Kad su se vratili u Strme Livade s Askom, bila je velika radost. Aska je dugo bolovala i oporavljala se od strašnog doživljaja, ali je zbog svoje želje za životom uspjela savladati bolest. Postala je poslušna kćerka, dobra učenica i prvakinja baleta na Strmim Livadama.
O njoj se pričalo i pisalo po svijetu. Ona sama o tome nikada nije govorila jer nitko ne voli govoriti o najtežim i najvećim stvarima u svom životu. Tek nakon nekoliko godina, postala je slavna po baletu kojeg je nazvala “Ples za život”, a kritičari i publika nazivali su ga “Ples sa smrću”. Dugo je i sretno živjela, postala je slavna balerina i umrla u dubokoj starosti.
I danas, nakon toliko godina izvodi se njezin “Ples za život” u kojem umjetnost i volja za otporom pobjeđuje svako zlo, pa i smrt.
O djelu
Pripovjetka Ive Andrića Aska i vuk se smatra takozvanom alegorijskom pripovetkom, ali ne biste pogrešili ni ako kažete da je u pitanju basna. Jer u basnama je tema opis odnosa između životinja, a koji zapravo govore o odnosima i sukobima među ljudima. Ovo delo Ive Andrića je vrlo specifično, jer se praktično ne može svrstati potpuno niti u jedan klasični književni rod. Ona je i: umetnička basna i bajka i novela puna simbola.
Simboli su prisutni već na samom početku pripovetke. A lik Aske je posebno simboličan: rođena je kao siroče, te se to tumači kao simbolika Sartrovog mišljenja da je svaki čovek sam, odnosno usamljenik. Aska je opisana kao izuzetno darovita ovčica, a uz to i vrlo specifična, jer se ne uklapa u svoju sredinu. Zato stalno ide sama da luta proplancima, ne bi li otkrila još nešto novo.
Saveti koje joj majka upućuje su puni simbolike i vrlo su poučni. Iako se majka u početku protivila željama svoje ćerke da pođe u baletksu školu, sve se pravdajući time šta će ostali misliti o tome, ipak se na kraju pomirila sa njenom željom.
O piscu
Ivo Andrić (1892.-1975.) Rodio se pored Travnika u Bosni, a sa porodicom se često selio. Tako je živeo i u Višegradu i u Sarajevu. U Sarajevu je i završio gimnaziju.
Bio je veliki pesnik, novelist, romanopisac i esejist. Njegova prva pesma bila je objavljena u časopisu imenom “Bosanska vila”. U Zagrebu je započeo studije istorije, filozofije i slavistike, a nastavio ga je prvo u Beču pa u Krakovu. Studije je završio 1924. godine u Gracu, a njegova tema rada bila je kako živeti pod turskom vlašću.
Pošto je bio naklonjen pokretu Mlada Bosna, početkom Prvog svetskog rata je bio čak i pritvoren. Posle 1917. godine odlazi u Zagreb gde se počinje baviti književnošću. Učestvuje u mnogim časopisima i novinama kao što su: “Vihor” i Hrvatska njiva”. Prvo zbirke lirske proze objavio je takođe u Zagrebu i to su bili naslovi “Ex Ponto” i “Nemiri”.
- godine počinje raditi u diplomatiji i to u ambasadama Kraljevine Jugoslavije. Bio je smešten u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Gracu, Briselu, Ženevi i Berlinu.
Nakon rada u diplomatiji, utočište je pronašao u svom novom domu u Srbiji. 1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za dela “Na Drini ćuprija” i “Travnička hronika”. Njegova najpoznatija dela su: “Nemiri”, “Lica”, “Ljubav u kasabi”, “Pod Grabićem”, “Izabrane pripovetke”.
Analiza djela
Književna vrsta: alegorijska pripovijetka
Vrijeme radnje: Početak jeseni.
Mjesto radnje: Strma Livada i šuma.
Tema – Pobjeda nad smrću i prolaznošću ovčice Aske. Askina igra za život.
Ideja: U svakom dobrom i plemenitom čovjeku postoji snaga da pobedi zlo a za koju ni sam ne zna da ima. Ni sam ne sluti sta sve može. Sve se može kad se hoće. Upornost uvijek pobjeđuje.
Karakterizacija likova
Likovi: Aska, Vuk, Askina majka i čobani.
Aska je mlada, lijepa i neobična sa izrazitom vedrinom i volji za životom. Oduvijek se razlikovala od majke po izrazitoj vedrini i volji za životom. Aska ovca iz ovčijeg svijeta na strmim Livadama koja je voljela balet i željela da postane poznata balerina. Dok je u baletskoj školi učila svoje prve korake nije ni slutila da će najvažnija predstava u njenom životu biti igra za život, da će morati da igra kako bi se spasila, što se jednog dana i desilo zbog njene nepažnje i velike radoznalosti. Voljela je sama istraživat pašnjake i nije uvijek bila poslušna. U nevolji je pokazala svoju snalažljivost i hrabrost suprostavivši se vuku na vrlo domišljat i mudar način : svojim plesom.
Uporna, što zacrta to i uradi, radoznala, talentovana, nemirna. Prati svoje snove, što joj je i spasilo život.
Vuk je bio lukav, opasan i krvoločan, ali ga je Aska uspjela nadmudriti. U nekim trenucima vuk je izgubio ono animalno u sebi dirnut ljepotom Askina plesa. Vuk simbolizira zlo svijeta koje umjetnost može pobijediti.
Aja je Askina majka, inače krupna ovca teškog runa i okruglih očiju. Sama je odgajala kćer s puno pažnje i ljubavi. Iako je poput svih ovaca u njezinoj obitelji bila domaćica te je smatrala da je umjetnost nesigurna i neizvjesna, zbog ljubavi prema kćeri dopustila joj je da se bavi baletom. Bila je zaštitnički nastrojena prema Aski, ali je svejedno poštovala njezine želje.
