Lektire.ba - Pomoć pri pisanju lektira
Dnevnik Anne Frank lektira – Anna Frank: Analiza i kratak sadržaj

Dnevnik Anne Frank lektira – Anna Frank: Analiza i kratak sadržaj

Kratak sadržaj


Prvi unos u dnevnik datiran je na 14.6.1942., a opisuje Annino buđenje na dan 12.6.1942. kada je njezin rođendan. Od uzbuđenja se probudila u šest ujutro, ali morala je čekati neko vrijeme jer je znala da će se ostali buniti ako tako rano ustane.
Na stolu ju je dočekalo cvijeće i pokloni. Dobila je mnoštvo slatkiša, a i nešto novaca, što znači da će sada moći kupiti Grčke i rimske mitove. U školi je podijelila kolače prijateljima.


U nedjelju je imala proslavu rođendana. Došli su prijatelji iz njene škole i gledali su film Čuvar svjetionika s Rin Tin-Tinom. U sljedećem unosu u dnevnik, Anna pokušava objasniti zašto je počela pisati dnevnik. Naime, iako ima divnu obitelj, roditelje, stariju sestru, rodbinu i poznanike, ipak se osjeća usamljeno. Sa školskim prijateljima sve je uvijek šala, no nikada nema prostora za ozbiljnije stvari. Zato je odlučila pisati dnevnik, sve će naslovljavati na ime Kitty, dok ne pronađe pravog prijatelja.


Annini otac i majka vjenčali su se kada je njenoj majci bilo 22 godine, a njenom ocu 36. Njena starija sestra Margot rođena je 1926. U Frankfurtu, a 1929. dolazi Ana. S obzirom na to da su židovske vjeroispovijesti, bilo je sigurnije da emigriraju, pa su 1933. otišli u Nizozemsku.
Hitlerovi antižidovski zakoni ograničavali su život Židova. Nakon 1940. odvijaju se mnoge promjene. Židovi moraju nositi žutu zvijezdu, ograničavalo im se kretanje, morali su predati bicikle i nisu smjeli voziti auto. Do osam navečer morali su biti u svojim kućama i nisu smjeli izlaziti. Margot i Anna morale su napustiti školu koju su pohađale i krenuti u židovsku gimnaziju. No, ipak za njenu malu obitelj za sad je sve bilo u redu.
Čitav Annin razred bruji o sjednici. Došlo je vrijeme kada učitelji odlučuju tko će proći razred, a tko će pasti. Anna i njene prijateljice su sigurne, iako nije baš najbolja u matematici. Profesor je čitavo vrijeme opominje zbog pričanja.


Lipanj je i uskoro kreću praznici. Vani je strašno vruće, a s obzirom na to da su im zabranjena sva prijevozna sredstva, osim što se mogu voziti skelom, svagdje moraju pješačiti. Anni su bicikl ukrali dok su trajali uskršnji praznici, a mamin su predali jednoj kršćanskoj obitelji na čuvanje.
Jedan dan je na putu do škole upoznala Harryja, šesnaestogodišnjeg dječaka. Ponudio joj se da je otprati do škole, a sljedeći dann ju je opet dočekao na istom mjestu. Prošlo je tjedan dana od zadnjeg unosa u dnevnik, Anninu obitelj posjetili su gosti i time se zabavila. Između nje i Harryja razvili su se osjećaji. Viđali su se i šetali, a jednog dana Harry joj je ispričao kako je raskinuo vezu s bivšom djevojkom Fanny zbog nje. Njegovi baka i djed bili su protiv toga da se druži s Annom, ali on je smatrao da se ne može protiv ljubavi pa su se nastavili viđati.


Bio je početak srpnja i stigle su svjedodžbe. Annini roditelji su bili zadovoljni, zapravo im nije toliko stalo do njenih ocjena, koliko im je bilo važno da je zdrava i zadovoljna. No, ona je ipak željela da je imala bolje ocjene, njena sestra uvijek je bila odlična u školi. Otac je provodio sve više vremena kod kuće jer za njega više nije bilo posla u tvrtki u kojoj je radio. Počeo im je govoriti kako će se uskoro morati sakriti, većinu svojih dragocjenih stvari poslali su kod prijatelja, ali uskoro će se i sami morati skloniti kako ne bi došli u šake Nijemcima.
Od zadnjeg unosa u dnevnik prošla su samo tri dana, ali toliko toga se promijenilo. Stigao je poziv od SS-a. Margot je pronašla Annu u vrtu i rekla joj da SS zove tatu u vojsku, a Anna si je odmah krenula zamišljati koncentracijske logore. Majka je odmah pozvala Van Daana, tatinog prijatelja s posla. Počeli su dogovori o odlasku u sklonište, s njima će ići i Van Daanovi i bit će ih sve skupa sedam.


Nije dolazilo u obzir da stvari spreme u kofere i tako izađu na ulicu, tako da je svatko od njih obukao nekoliko slojeva odjeće, a u školske torbe su spremili osnovne stvari. Odlazak su planirali nekoliko mjeseci i u tom su periodu potajno prenosili namještaj i pokretnu imovinu kako bi uredili sklonište za život. U sklonište su trebali otići tek 16. srpnja, no zbog poziva se sve ubrzalo. Sklonište je bilo smješteno u zgradi tvrtke koju je tata vodio, točnije u jednom skrivenom uredu koji je bio podijeljen na nekoliko manjih soba, a stari laboratorij im je poslužio kao kuhinja.


Majka i Margot teško su se priviknule na razvoj događaja. Tata i Anna su se stoga uhvatili čišćenja, razmještali su stvari, praznili kutije. Anna je oblijepila zid slikama kako ne bi izgledao tako tmurno. Prozore su prekrili krpama kako ih ne bi otkrili susjedi. Pokraj njih nalazila se trgovina namještajem s lijeve strane, a s desne je bila poslovna zgrada. Iako nije bilo puno ljudi uvijek su pazili da budu tiho kako ih netko ne bi otkrio. Dane i večeri su provodili u tišini, pazili su da ne proizvode buku kako ih ne bi čili ljudi iz magazina, a uz to ih je čitavo vrijeme pratila strepnja da će ih netko pronaći i ubiti.
Prošlo je mjesec dana od zadnjeg unosa u dnevnik i već je bio kolovoz. Sredinom srpnja stigli su Daanovi. Ostatak mjeseca prošao je više manje u rutini, dvije obitelji zajedno su objedovale, Anna bi se često sukobila s gospodinom Daanom, dok mu se Margot baš svidjela. Njihov sin Peter nije joj se nimalo svidio, bio je previše letargičan.


Harmonija među dvjema obiteljima brzo se raspala. Peter je još uvijek bio lijen, tmuran što je živciralo Annu. Gospodin Koophius im je potajno donosio knjige za čitanje. Margot i Peter bili su stariji, pa su dobivali knjige koje Anna još nije smjela čitati. Gospođa Daan bila je svaki danom manje podnošljiva. Prigovarala je što se koriste njeni tanjuri i pribor za jelo. Smetalo joj je što Anna puno priča tako da su često bile u sukobu.
Početkom rujna tata je počeo obučavati Annu, učila je francuski, dok se Peter mučio s engleskim. Prepirke se nastavljaju, Anna je često u sukobu s mamom, ali i s Margot. Jedino se s ocem dobro slaže. Gospođa Daan, kao da je odlučila preodgojiti Annu, jer je smatrala da je izrazito zločesta djevojčica. Tako bi često slušala njene prodike kako previše priča ili nije uzela dovoljno povrća.


Anna je bila zahvalna što nije kćerka gospođe Daan i što njeni roditelji imaju toliko strpljenja s njom. Također joj nije bilo jasno zašto se odrasli toliko svađaju, dosad je vjerovala kako to rade samo djeca, a kad odrastu prestanu svađe, no sada se uvjerila u suprotno. Meta prodika bila je upravo ona. Tako je, prema njihovim riječima, bila nametljiva, brbljava, lijena, uobražena i loše se ponašala. Kulminacija svađa dogodila se kada je gospođa Van Daan izjavila kako je ona izrazito skromna i kako ne valja biti nametljiv. Tad se uključila Annina majka i izjavila kako je ponekad dobro biti nametljiv i izboriti se za sebe, a na kraju je dodala kako je gospođa Van Daan daleko od nenametljive osobe što je nju izrazito uvrijedilo. Neko vrijeme je sipala bujicu uvreda i zatim napustila sobu.


Kako u skloništu nemaju kupaonicu kupaju se u koritu. Svatko si je pronašao neko posebno mjesto za koje misle da im pruža najviše privatnosti. Anna se, na Peterov prijedlog, odlučila za uredski wc. Subotom ondje nije bilo nikoga i bile su spuštene rolete. Majka se kupala iza zaklona kraj štednjaka, Peter u kuhinji, gospodin Van Daan je nosio vodu na kat, a gospođa Van Daan se uopće nije kupala jer još nije pronašla mjesto koje joj odgovara.
Svakodnevicu tajnog skloništa prekinuo je dolazak vodoinstalatera koji je mijenjao cijevi u uredskom wc-u. To znači da su puna tri dana morali sjediti u miru i tišini. Dok bi on radio na cijevima nisu smjeli puštati vodu. Anna je voljela pričati i teško joj je palo što je tri dana morala šutjeti.


Dani su polako prolazili i već su bila tri mjeseca otkako su se dvije obitelji morale sakriti u tajno sklonište. Jedan dan su proslavili rođendan gospođe Van Daan, koja je po novom odlučila koketirati s Anninim ocem, što je naravno Annu jako ljutilo, no srećom gospodin Frank nije uzvraćao istom mjerom.
Stvari se značajno pogoršavaju. Miep im je donijela vijesti izvana. Gestapo ljude masovno trpaju u kamione i odvode ih u logor Westerbork. Jednu prostoriju imaju za spavanje, a drugu za pranje. Ljudi žive u strašnim uvjetima, a Anna se pita kako je na drugim mjestima ako je u Nizozemskoj ovako loše.
Ipak stvari su se u tajnom skloništu nastavile po starom. Anna je učila francuski, matematiku, stenografiju i čitala knjige. Odnos s majkom i Margot se značajno popravio i tako je svima bilo mnogo lakše. Ponekad bi ih posjetili njihovi prijatelji koji su im pomogli uspostaviti sklonište. Na večeri su bili Miep i Henk, a Elli je trebala doći za nekoliko dana. Takvi posjeti bili su dobrodošli i svakako im je pomagalo u razbijanju rutine.


Stigao je i studeni. Anna je sve teže podnosila to što nema nekoga na koga se može osloniti, nekoga tko će je razumjeti. Mama i Margot bile su joj čista suprotnost i često se morala jako truditi da ne gleda njihove loše osobine, već samo one dobre. Tatu je s druge strane obožavala no zbog toga je posebno boljelo kad bi stao na stranu Margot. Bilo joj je teško što njena vlastita obitelj ne može razumjeti tu prazninu koju je u sebi osjećala i koja je svakim danom bila sve dublja.
Odlučili su primiti osmu osobu. U skloništu je bilo još mjesta, imali su hrane, a s obzirom na to kakve su se grozne stvari odvijale u vanjskom svijetu, htjeli su pomoći još nekome. Annin tata nije pristao na niti jednog člana obitelji Van Daan, na kraju su se svi složili oko jedne osobe, zubara Dussela. Svi su ga poznavali i činio im se simpatičan.


Dussel je isprva bio u šoku kad ga je Miep dovela u sklonište. Smjestili su ga u sobu s Annom, a Margot je dobila poljski krevet. U samom početku imao je toliko pitanja. Dussel je sa sobom donio i strašne priče o trenutnoj situaciji u vanjskom svijetu. Kako ljude, čitave obitelji, odvode usred noći. Kako pregledavaju kuće i kako na kraju nitko nije pošteđen, starci, djeca niti trudnice. Sve ih je to silno ražalostilo, no na kraju svakodnevna rutina prevlada, a sve što im preostaje je nada da svemu tome ima kraja.


Morali su početi štedjeti struju inače bi mogli ostati bez nje. Nakon pet poslijepodne nije se vidjelo dovoljno za čitanje tako da su morali biti domišljati. Vodili su razgovore na engleskom i francuskom, komentirali knjige, igrali razne pitalice ili vježbali, no sve to nakon nekog vremena dosadi. Anna je pronašla dalekozor kojim bi, kad padne mrak, promatrala ljude u prolazu. Gospodin Dussel se pokazao u drugačijem svjetlu nakon nekog vremena, a Anna je imala tu nesreću s njim dijeliti sobu. Mama i gospođa Van Daan dobile su društvo za kritiziranje Anninog lošeg ponašanja. Ponekad bi se znalo dogoditi da bi joj očitali bukvicu svi troje zaredom.


Sve je to mučilo Annu, činilo joj se da bi joj bilo bolje kad bi bila drugačija nego što je. S vremenom je ipak naučila kako se obraniti od njihovih napada, kako bi zadržala mir neprestano je radila kompromise, držala je jezik za zubima, radila ono što žele i bila dobra. Pitala se što će od njene osobnosti na kraju ostati.
Stigla je i nova godina, siječanj 1943. Situacija je gora nego ikad, razdvajaju žene i djecu. Ljudi se vraćaju kući iz kupovine, djeca iz škole da bi našli prazan dom, bez obitelji. Gladna, slabo obučena djeca prose na ulici. I Nizozemci su zabrinuti, šalju im sinove u Njemačku. Avioni prelijeću preko Nizozemske, odlaze u Njemačku.


Odnos Anne s ukućanima varirao je kao i uvijek. U zadnje vrijeme bilo je posebno nepodnošljivo, što god bi napravila oni bi našli zamjerku i kritizirali je. Nije više znala što bi napravila, kako bi se ponašala, a da zadovolji njihove standarde. Iako je bila sigurna da ne može biti tako loša kako su se oni ponašali ponekad bi poželjela da ima drugačiju narav koja će njima odgovarati samo da je ostave na miru.

Krajem veljače 1943. saznali su da je vlasnik kuće u kojoj se njihovo sklonište nalazilo prodao tu kuću. Saznali su vijest tek kad se pojavio novi vlasnik s arhitektom i htio pregledati unutrašnjost. Srećom je tamo bio Kophuis pa im je pokazao sve osim dijela gdje je sklonište. Ne znaju što će se dogoditi ako se vlasnik vrati i poželi vidjeti i taj dio.


Jedne večeri svakodnevicu su prekinuli udarci pred vratima koje je čuo Peter. Odmah je otišao po gospodina Franka. Margot, Anna i njihova mama otišle su na gornji kat kod Van Daanovih. Prošla su dva sata i ništa se nije čulo pa su odahnuli, ali nitko te večeri nije spavao. Kasnije su događaj prepričavali svojim posjetiocima i svi su to primili sa šalom, no Elli je bila jedina koja je to shvatila ozbiljno.
Stigao je svibanj i sad su već čitavu zimu proveli u tajnom skloništu. Odjeća im se istrošila, a Anna je mnoge odjevne predmete prerasla. Stol i stolnjak bili su u izrazito lošem stanju, kao i većina drugog pokućstva. Svađe su neprestano izbivale, svatko je imao sukob sa svakim. Čitava Nizozemska bila je u opsadnom stanju jer su izbijali štrajkovi u raznim dijelovima zemlje. Za kaznu zbog štrajkova ljudi dobivaju jedan kupon manje. U lipnju su proslavili Annin rođendan. Dobila je knjigu o rimskoj i grčkoj mitologiji i mnogo bombona. Tata je čak napisao kratku pjesmu koju je Margot onda prevela s njemačkog. Gospodinu Vossenu, koji ih je često posjećivao i donosio vijesti izvana, su pronašli rak. Proveo je tri tjedna u bolnici i poslali su ga kući. Anni je bilo žao što ga više neće viđati i da je na slobodi sigurno bi ga posjećivala.


Vratili su se lopovi. Peter je pronašao otvorena vrata skladišta koja vode na ulicu. Pozvao je odmah Pima, Anninog oca. Nestali su kuponi za šećer, čekovne knjižice, poštanski nalozi, dvije kase koje su sadržavale četrdeset florina. Gospodin Koophius je bio siguran da su to oni isti koji su pokušavali provaliti vrata prije tri tjedna, samo što su ovaj put bili uspješniji.
U zadnje vrijeme nije prolazio dan bez nekakvih uzbuđenja. Dan je započeo sa sirenom za uzbunu. Za vrijeme ručka kuća se tresla od paljbe i bombardiranja. Anna je čvrsto stiskala svoju torbu za bijeg iako je znala da zapravo nemaju gdje pobjeći. Zračni napad se smirio, ali za vrijeme večeri krenuli su ponovno, dva puta u istom danu. Anna je legla u krevet i nije prestajala drhtati. Ipak, stigle su dobre vijesti, Mussolini je dao otkaz i talijanski kralj je preuzeo vlast. Vojska se borila s fašistima i to im je bio znak za nadu.


Nakon godinu dana provedenih u tajnom skladištu imaju savršeno razvijenu svakodnevicu i svi se strogo drže rasporeda te svatko zna svoj posao. No, razmirice i dalje buktaju svakoga dana i uglavnom se pogoršavaju. Tijekom objeda svi šute jer je tako najbolje, nitko se neće uvrijediti i mogu održati mir u kući. Anna je naučila zadržati mišljenje za sebe i uglavnom provodi vrijeme u tišini, ne zato što misli da su njena mišljenja loša, kao što drugi tvrde, već kako ne bi navukla bijes na sebe. Ponekad joj se čini da su se zaboravili smijati, od tolike ozbiljnosti i potištenosti osjeća se još lošije.
Sredinom listopada vratio se Koophius nakon svoje druge operacije želuca i tako ih sve obradovao. Pritisak je u zadnje vrijeme bio na Elli i to ju je dovodilo do ruba živaca. Van Daanovi bi se neprestano svađali. Nedavno im je ponestalo novca za kućanstvo i morali su prodati odjeću koju su čuvali, to je bilo ishodište razmirica i žustrih svađa tjedan dana. Kao da nije bilo dovoljno što žive u zatvorenom skloništu već godinu dana, svakodnevno prepiranje i napetost koju je to izazivalo, činilo je boravak u skloništu nepodnošljivim.


Božić je brzo prošao. Ellie i Miep donijele su božićni kolač, jogurt za Annu, Margot i Petera, a bocu piva za odrasle. Sada su u skloništu zatvoreni godinu i pol. Anni je ponekad teško slušati priče gospođe Koophius o njenoj kćerki i hokejskom klubu, večernjim predstavama. Iako je strašno zahvalna i svjesna koliko je njena obitelj imala sreće što se uspjela sakriti, ipak je ona samo djevojčica koja žudi za daškom svježeg zraka i smijehom. Nikako ne pomaže to što nema nikoga kome bi se mogla povjeriti, nekoga tko bi mogao razumjeti njene patnje bez da je osuđuje. Često bi se sjetila svoje prijateljice Lies i pitala se što se s njom dogodilo. Osjetila je grižnju savjesti jer joj nije uspjela pomoći.
Anna primjećuje kako odrasta, nedavno je dobila prvu menstruaciju i čini joj se da shvaća neke stvari. Nedostaju joj prijatelji pa se odlučila sprijateljiti s Peterom. Kad god bi imala priliku i dobar izgovor otišla bi do njegove sobe, zajedno su rješavali križaljke, a zatim bi se Anna povukla jer mu nije htjela dosađivati. U zadnje vrijeme u Anni se probudio interes za balet. Od mamine stare podsuknje napravila si je opravu, no nije uspjela od gimnastičkih cipela napraviti baletne.


Početkom veljače, 1944. počele su priče o invaziji. Bojali su se da će Nijemci, u slučaju iskrcavanja Engleza, biti spremni za preuzimanje očajničkih mjera i potopiti dobar dio Nizozemske i da će odvesti sa sobom čitavo stanovništvo. Dok su ukućani raspravljali o opcijama, Anna je bila ravnodušna, nakon toliko vremena provedenog u strepnji i strahu doveo je do toga da joj je gotovo svejedno hoće li živjeti ili ne. Sve će se i nakon nje nastaviti odvijati.
Sredinom veljače osjetila je promjenu u Peterovom ponašanju. Dosad je mislila da je zaljubljen u Margot, ali sada je pogledavao Annu i bila je sigurna da je u nju zaljubljen. Kad se posvađao s Dusselom došao joj se žaliti. Imali su zajedničkog neprijatelja i Anna je uživala u tom osjećaju zajedništva za kojim je toliko čeznula. Nakon toga koristila je svaku priliku da ode u njegovu sobu, iako se to njenoj mami nimalo nije sviđalo. Nije bila zaljubljena u njega, ali osjećala je da se između njih može razviti nešto lijepo. Dosad je toliko čeznula za bilo kakvom povezanošću i sad je napokon pronašla nekoga tko joj odgovara.


Imali su još jedan posjet provalnika. Zadnja provala dogodila se u srpnju 1943. Gospodin Van Daan je pronašao otvorena vrata ureda, izgleda kao da je čitav ured opljačkan. Nisu znali o kome je riječ i hoće li se vratiti, no nisu mogli puno učiniti po tom pitanju.
Annine misli zaokupljao je isključivo Peter. Napokon je imala nekoga s kim može razgovarati. Peter se s vremenom oslobodio svoje stidljivosti i shvatila je da su sličniji no što je ona mislila. Bio je to divan dječak i osjećala je da se polako zaljubljuje u njega, samo nije bila sigurna osjeća li on isto prema njoj. Nastavili su s druženjima kad god su mogli. Nakon jednog dugog i iskrenog razgovora shvatila je da mu je draga i da ima osjećaje za nju, a ako je riječ o prijateljskim osjećajima to joj nije bio problem.
Osjećala se mnogo zrelije i starije iako je imala četrnaest godina. Kad bi se prisjećala sebe prije dvije godine imala je osjećaj kao da su to dvije različite osobe. Margot i Anna tužile su se kako se roditelji prema njima ponašaju kao prema djeci i ne shvaćaju da bi one htjele biti samostalnije. S vremenom je shvatila kako Margot ima osjećaje za Petera, ali nije znala do koje mjere. Bilo joj je žao svaki put kad bi išla kod njega jer je znala da to Margot sigurno teško pada.


Odrasli su imali različite reakcije na novopečeno prijateljstvo Anne i Petera. Uglavnom su ih samo zadirkivali, sve dok jednog dana Anni mama nije zabranila da ide tako često kod Petera jer misli da je gospođa Van Daan ljubomorna. Anna se odmah konzultirala s tatom oko tog pitanja, zaključak je bio da nije bitno što misli gospođa Van Daan.
Situacija izvan skloništa je izrazito loša. Liječnici jedva da mogu obilaziti bolesnike jer ih vrlo brzo pokradu, hrane jedva da je dovoljno, ljudi hodaju u istrošenoj odjeći i nemaju novca za nove. Moral građana je u lošem stanju i neprestano se odvijaju krađe.
Iako joj prijateljstvo s Peterom pomaže da se osjeća barem do neke mjere normalno i ispunjeno i dalje je muči potištenost i tuga. Prošao je dvadeset i jedan mjesec otkako su u skloništu i čini joj se da se kraj ratu ne nazire. Razmišljala je o svojoj budućnosti. Voljela bi postati novinarka, pisanje je nešto u čemu je dobra i htjela bi ostaviti nekakav trag.


Tajno skladište opet je bilo meta provalnika. Ovaj put bilo je značajno opasnije. Stigli su do vrata no srećom je prošao povrćar koji radi za tvrtku pa su se uplašili i pobjegli. S druge strane skladištar je jednog dana otkrio rupu i htio je dodatno istražiti, čak je pojavu i policiji prijavio. Sjedili su nekoliko dana u strahu, ali njihovi pomoćnici, Hank i Kraler pobrinuli su se za sve. Poručili su im da sada trebaju biti hrabri i strpljivi, iako su kao Židovi sada progonjeni i prisiljeni na skrivanje oni moraju biti jaki i prihvatiti sve neugodnosti te čekati na vrijeme kada će Židovi ponovno biti tretirani kao ljudi.
Odnos Anne i Petera je u međuvremenu napredovao. Koristili su svaki slobodan trenutak koji su imali kako bi bili zajedno. Sjedili bi na tavanu kraj prozora, zagrljeni. Upravo u tim trenutcima Anna je osjećala najveću smirenost. Dok je vani bujalo proljeće isto se događalo s njihovim prijateljstvom pa je Anna odlučila o tome porazgovarati sa svojim ocem. Annin otac, zvali su ga Pim, nije imao ništa protiv no ipak je mislio da je riječ samo o prijateljstvu. Da su vani, na slobodi, stvari bi bile drugačije, no kad su ovako osuđeni na to da su čitavo vrijeme skupa trebali bi biti oprezni. Preporučio je Anni da ne ide svake večeri kod Petera kako se ne bi razvili osjećaji. Anna se slagala s ocem, no i dalje je htjela posjećivati Petera, ponekad joj se činilo da je jedino on razumije, a u ovakvim okolnostima to je dragocjeno.


Svakodnevica se nastavljala uobičajeno, poneka svađa, glavna hrana bio je truli krumpir, špinat napola kuhan i salata. Anna je slobodno vrijeme posvetila učenju, uglavnom povijesti, francuskog, engleskog, a voljela je i slagati obiteljska stabla. Invaziji se još uvijek nadaju, ne samo stanovnici skloništa, već čitava Nizozemska, pa i dobar dio Europe, samo što nikako ne stiže.
Potresla ih je vijest o uhićenju povrćara, skrivao je dva Židova. Moral u tajnom skloništu bio je loš. Iako su imali dobrih dana, nakon dvije godine zatočenosti, straha i strepnje svi su bili na rubu. Anna je pomišljala kako bi im bilo bolje da se nisu skrivali i da su sad mrtvi, ponekad joj se činilo da bi tako svima bilo lakše, uključujući i njihove zaštitnike.
U lipnju se odvija D-dan, napokon stiže očekivana invazija Engleza. Stanovnici skloništa pozorno prate sve moguće vijesti i komentiraju događaje, ipak treba zadržati mirnoću i biti jak te čekati razvoj događaja. Anna se pitala kako ljudi koji su vani,reagiraju na djelovanje Engleza. Oni sami bili su optimistični i nadali su se da će rat završiti do kraja godine.


Odnos Anne i Petera je malo zahladio. Nastavili su s druženjem, ali neke suprotnosti u karakteru bile su očigledne. Anni je smetalo što Peter nije odlučniji, što njeguje ponekad svoju slabu stranu, dok ona jasno zna što želi i spremna je boriti se za to. U početku joj je godilo njegovo društvo jer je napokon mogla s nekim razgovarati, ali naposljetku je shvatila da je ona osvojila njega, a ne on nju. Činilo joj se da se zaljubljuje u nju i bilo joj je krivo što je dopustila da stvari odu u tom smjeru. Na kraju opet nije imala nekoga s kim može podijeliti svoje najskrivenije misli i žudnje. Anna je znala da je jedan dio njene osobnosti teže podnošljiv, bila je ponosna, uvijek je bila u pravu, u društvu bi gotovo uvijek bila klaun, smijali bi joj se jedan dan, ali brzo bi im bila nepodnošljiva. No, imala je i drugu stranu, stranu koju drugi nisu poznavali. Bila je smirena i ugodna, ali ta Ana se nikada nije pojavljivala u društvu. Ipak pokušavala se promijeniti, taj dio nje patio bi kad bi drugi bili grubi prema njoj iako je hrabra Ana samo ravnodušno slijegala ramenima.


Annin dnevnik završava. Zelena policija otkrila je sklonište 4.8.1944. Stanari su s Koophiusom i Kralerom, završili u logorima. Miep i Elli pronašle su Annin dnevnik. Jedino se Annin otac vratio od stanovnika skloništa. Anna je umrla u koncentracijskom logoru u ožujku 1945., dva mjeseca prije oslobođenja Nizozemske.

Analiza likova


Ana voli pisanje, obiteljska stabla, povijest, grčku i rimsku mitologiju, slike filmskih zvijezda i obiteljske fotografije. Luda je ža knjigama i čitanjem. Voli povijest umjetnosti, pjesnike i slikare. Mrzi algebru, geometriju i brojke. Ana nema dobar odnos sa svojom majkom. Ona se osjeća kao crna ovca obitelji, koju nitko ne shvaća. Jedan dan im je svima razumna i dobra, a slijedeći dan je glupa mala koza koja ništa na svijetu ne zna. No ona ima svoje mišljenje, planove i ideje. Misli da je majka nepravedna prema njoj, stalno je grdi i već je postala otporna na to. Njoj treba utjeha, osjeća se slabom i nezadovoljna samom sobom. Oduvijek sam obiteljski glupak i crna ovca, oduvijek dvostruko plaćam za svoje postupke, najprije grdnjama a potom svojim povrijeđenim osjećajima.
Mami je zamjerala što mama prema njoj i Margot želi imati odnos kao prijateljica, a ne kao majka. Ana smatra, a tu je u pravu da prijateljica ne može zamijeniti mamu jer mama treba biti primjer koji kći slijedi. Majka mora imati veliku taktičnost prema djeci, koja se ne smije ako zbog nečega dijete plače. Jesam li doista toliko lošeg ponašanja, uobražena, tvrdoglava, nametljiva, glupa, lijena, itd. itd. kao što svi oni tvrde? Oh, nisam, naravno. Znam, imam nedostatke kao svatko drugi, ali oni temeljito pretjeruju u svemu. Kitty, kad bi samo znala kako ponekad u meni kipi od svih tih bockanja i cerekanja. Na kraju Ana piše zadnje svoje pismo 1. kolovoza 1944. Bio je to utorak. Završava paketićem proturječnosti tako je nazvala svoje zadnje pismo Kitty. Već sam ti rekla da imam dvostruku ličnost. Jedna polovina utjelovljuje moju bučnu veselost, smijanje svemu, moju vedrinu i, nadasve, način kojim sve olako shvaćam. To uključuje primanje očijukanja, poljubaca, zagrljaja ili proste šale bez uvrede. Ova strana obično leži u iščekivanju i gura u stranu onu drugu koja je mnogo bolja, dublja i čišća. Moraš shvatiti da nitko ne pozna Aninu bolju sgtranu i zbog toga me većina ljudi smatra tako nesnošljivom.

Gospođa Van Daan je loš primjer, nametljiva, sebična, proračunata i nikad zadovoljna, tašta i koketna. – Gospođa Van Daan je nesnošljiva. Od nje dobivam samo bombice… zbog neprestanog brbljanja. Stalno nas na ovaj ili onaj način gnjavi. Gospođa Van Daan je baš krasna! ona je primjer – zacijelo jest – loš primjer. Poznata je kao nametljiva, sebična, lukava, proračunata i nikad zadovoljna. Tom spisku mogu dodati taštinu i koketeriju… to je neizrecivo neugodna osoba.

Peter, sin Van Daanovih, prilično tih, stidljiv i nespretan mladić… Još uvijek mi se Peter nimalo ne sviđa, toliko je dosadan: pola dana se izležava u krevetu, onda nešto rezucka, a onda opet drijema. Budala! Ponekad Peter izađe iz svoje ljušture i umije biti posve zabavan. Zajednička nam je jedna osobina koja obično sve silno zabavlja: oboje se volimo preodijevati.

Anin otac, zvani Pim, krajnje je skroman i strpljiv čovjek. – Nekako smo došli na temu Pimove (tatin nadimak) krajnje skromnosti. Čak i oni najgluplji moraju to priznati kadje riječ o tati.

Margot, Anina sestra – naprosto je najzgodnija, najdražesnija, najljepša djevojka na svijetu… tiha i staložena, mamina ljubimica, svi je vole. – Ona je za moj ukus suviše tiha i pasivna i svakomu dopušta da je uvjeri i u svemu popušta… Margot je postala zbilja slatka; čini se posve drukčijom no što je bila, nije ni upola toliko mačkasta i pretvara se u pravoga prijatelja. A također me više ne smatra derištem koji nije nizašto.

Gospodin Dussel, zubar , poznat kao mirna osoba koliko se može prosuditi prema površnom poznanstvu
– Sada se pojavljuje u pravom svjetlu: kruti staromodni puritanac, propovjednik dugačkih razvučenih propovijedi o ponašanju.
Anin dnevnik završava 1. kolovoza 1944. Zelena policija dolazi 4. kolovoza 1944. i uhapsila je sve stanovnike Tajnog skrovišta, uključujući kralera i Koophuisa i odvodi ih u njemačke i nizozemske koncentracijske logore.

STILSKA SREDSTVA:
Epiteti : Velik, mal, gol, nespretan, tiho, dobar, nemaran, zabavan, društven, uznemirena, sitdljiv, bojažljiv, uobražena, pametna, ljut, mršav, lijena, mirna, hladna, zdrav, bučna, svjež, zgodan, čudan, sirov, duhovit,…
Personifikacija : – ” Volim te, i to tolikom velikom ljubavlju da više ne može stati u moje srce, već mora izaći van i nenadno se pokazati.”- ”I galebove i druge ptice dok klize na vjetru.”
Poređenje:- ”Nakon tri dana činilo se kao da smo jedna velika obitelj.”-” Kao što se svi oni trude.”-” Mama pak mirna i hladna kao krastavac.”
-” Ove jadnike šalju na klaonice kako krdo bolesne zapuštene stoke.”-” Miep je baš kao teretna mazga.”-” Izgelda poput srebra.”-” Možda ćemo postati jaki kao Popaj.”

Bilješka o piscu

Anne Frank rodila se 12. lipnja 1929. godine u Frankfurtu na Majni. Njezino pravo ime bio je Annelies Marie Frank.Anne je odrastala u bogatoj židovskoj obitelji s roditeljima i starijom sestrom Margot. Zbog novog posla njezinog oca Otta, cijela se obitelj preselila iz Njemačke u Nizozemsku.Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Anne je pisala svoj dnevnik u kojem je opisala svoje osjećaje straha tijekom skrivanja u Tajnom skloništu u kojem je dijelila prostor s roditeljima i sestrom, obitelji Van Daan i Albertom Dusselom.Dvije godine, do 1942. do 1944. godine proveli su u skloništu kada su ih otkrili nacisti i poslali sve u koncentracijske logore. Na kraju su svi tamo umrli osim njezinog oca.Anne je umrla u ožujku 1945. godine od posljedice bolesti tifusa u koncentracijski logor Bergen – Belsen.Nakon što je rat završio, Annin otac vratio se u Amsterdam gdje je pronašao dnevnik svoje kćeri. On je zaslužan i za njegovo objavljivanje.

Add comment

Oglasi

Najnoviji komentari

    Kategorije

    Oglasi

    Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.