Eldina Tulic
Kratak sadržaj
Grički top
Sa starog tornja Lotrščaka koji se nalazi na zagrebačkom brdu Griču, svakoga se dana točno u podne oglasi top.
U tom času na tisuće golubova poleti, s krovova i iz svojih gnijezda te nekoliko trenutaka kruže gradom prije negoli se opet smire na ulicama, trgovima ili na ramenima spomenika Andrije Kačića Miošića, Petra Preradovića ili Petrice Kerempuha.
Kada se oglasi top s Griča, zagrepčani već po navici namještaju satove, jer znaju da je točno dvanaest sati. Samo stranci, koji ne znaju za ovaj zagrebački običaj izbezumljeno gledaju što se događa, što to puca.
Priča o gričkom topu seže s kraja šesnaestog stoljeća, kada su Osmanlije odlučili da zauzmu cijelo hrvatsko kraljevstvo. Vrhovni je zapovjednik Bosne tada postao hasan-paša Predojević. On je sa svojom vojskom najprije na prepad zauzeo Bihać da bi se po tom otputio prema Sisku. Sisak je od 1591 do 1593 opsjedao u tri navrata, svake godine po par mjeseci ali ga nije uspio zauzeti. Pljačkao je sela uz Kupu, Odru i Savu, sijavši strah posvuda.
Jednoga jutra Zagrepčani opaze da su se Turci utaborili na desnoj obali Save, točno nasuprot gričkim zidinama. Hasan-paša Predojević znao je da hrvatska vojska nema top takvog dometa s kojim bi mogli pucati po njemu. Saznao je to od zarobljenih vojnika ali i od svojih uhoda koji su kao putnici, trgovci i hodočasnici švrljali okolicom Zagreba. Zato je bezbrižno razapeo čadore te legao na meke jastuke da uživa, jede i pije.
Zagrepčani su strahovali da će turski vojskovođa sa svojom velikom vojskom napasti Zagreb. Zato su poslali nekoliko vojnika da se prišuljaju uz obalu Save i vide što li Turci smjeraju.
Kada su vidjeli da Turci ne grade nikakve splavi i skele shvatili su da ne namjeravaju preći rijeku i napasti grad. I zaista, Hasan-paša nije htio napasti Zagreb a da mu iza leđa ostane neosvojeni Sisak.
Zagrepčani su se ipak nastojali pripremiti za mogući napad tako što su utvrđivali kule i nabavljali oružje. Jednoga dana, iz austrijske je ljevaonice stigao golemi dalekometni top.
Zagrepčani su, kada su ga dobili odlučili odmah s pomoću željeznih lanaca i kolotura postaviti na vrh kule Lotrščaka i isprobati dokle može dosegnuti.
Mislili su da će kugla koju ispale iz topa najdalje pasti u močvarno tlo sa njihove obale Save, ali i to će barem malo poplašiti oholog Hasan Pašu.
Hasan Paša nije ništa slutio šta se događa te se u tom trenutku spremao ručati. Sjedio je u svom šatoru okružen agama i begovima, očekujući da mu posluže ručak. Naručio je golema turopoljskog pijetla, nadjevenog pilećim je tricima i srcima. Upravo dok je glavni kuhar sa svojim pomoćnicima u čator unosio na pladnju zlatastocrvenoga dobro pečenog kopuna, razlegla se strahovita rika, kao da lavovi riču u arapskim pustinjama, kao da je udario grom iz vedra neba ili je došao smak svijeta. Od siline vjetra stijene šatora su se srušile a age i sluge popadaše po tlu. Uplašeni Turci digoše svoj tabor i odjahaše prema Sisku.
S gričkih bedema zagrepčani su uočili da se srušio pašin šator i trku u turskom taboru ali nisu znali što se točno dogodilo. Tek nakon bitke kod Siska u kojoj je hrvatsko-austrijska vojska strahovito porazila Osmanlije, i u kojoj je poginuo i sam Hasan-paša Predojević saznalo se od turskih zarobljenika što se točno dogodilo tog proljetnog dana kada je zapucao grički top.
Upravo u trenutku kada je glavni kuhar stavljao pečenog pijetla na pašin stol, doletjela je topovska kugla s Griča, probila stijene šatora, odnijela i kopuna i pladanj. Sretan što je spasio glavu na ramenima Hasan-paša je gladan i prestrašen pobjegao. Pobjeda kod Siska zaustavila je Turke za sva vremena pa tako Zagreb nikada nije bio osvojen. A grički top i danas puca svakoga dana točno u podne, da se zagrepčani prisjete kako je u ta davna vremena otjerao silnog hasan-pašu.
O djelu
Grički top knjiga je koja unutar sebe sadrži 20 legendi. Kažemo legende a ne priče jer Horvatić u njih unosi slobodno ono bajkovito i nestvarno pa ih stoga ne možemo gledati kao valjani povijesni izvor. Govori se uglavnom o postanku naselja, pričama o nastajanju imena, o ratovima i njihovim junacima i lijepim djevojkama. U legende su ušetali slobodno i fiktivni likovi, otprije poznati iz narodnih bajki poput divova, vila i vještica.
Priča o Gričkokm topu iz naslova govori o nastanku rijeka na području istre, o Areni u Puli, o Plitvičkim jezerima, sestrama Tugi i Bugi, o Uzdah Kuli i Uzdah gradu, o caru Norinu i imenu grada Opuzena, Crvenom jezeru i još mnogočemu.
Neke od poznatijih priča su i Oranje diva Dragonje, Lijek iz zaleđena jezera, naslovni Grički top i Krvavi most.
O piscu
Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju i filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskog centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom, te se ističe kao urednik nekoliko dječjih časopisa i listova. Počevši s godinom 1972. slovi kao istaknut, ali isto tako rado prešućivan, pa čak i progonjen hrvatski književnik (otac mu je bio domobranski časnik), čija su djela bila zabranjivana gotovo dvadeset godina. U to je
vrijeme, usto što neumorno piše i stvara djela koja će se tek kasnije moći nesmetano čitati, na visokim dužnostima u Matici hrvatskoj čiji će, godine 1992., postati potpredsjednik. Tri je godine glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995.-1998.). Autor je preko 50 knjiga u kojima pronalazimo mnoštvo pjesama, novela, putopisa, eseja, kritika te književnih radova za djecu. Bio je ugledan član Hrvatske demokratske zajednice.
Analiza djela
Vrsta djela: Legenda.
Vrijeme radnje: 16 st.
Mjesto radnje: Istra.
Likovi i karakterizacija likova
Likovi: Div Dragonja, stanovnici Istre.
Od stvarnih osoba nesto vise se istice HASAN-PAŠA PREDOJEVIĆ, o kojem na temelju pisceva pripovijedanja mozemo zakljuciti da je uporan, samouvjeren, sklon dobrom jelu i uzivanju, no u kriticnim trenucima ne ponasa se bas junacki: Sretan sto je spasio glavu, prestrasen i razdrazen odjahao je na obale Kupe.
