Gromovo đule lektira – Skender Kulenović: Analiza i kratak sadržaj

Kratak sadržaj

 
Bio je sasvim , sasvim mali , moja rodna kasabica poznata kao igralište gromova. Zgnijezdila se na golom nevisokom podnožju planina koje silaze u neveliko polje. Kad dođe ljetna oluja gromovi kao krakati svijetli divovi skaču po tim planinama , sablje njihovih munja i tutanja utjeravaju sve živo u kasabe , kuće , štale i pozatvaraju u njoj sve prozore i vrata. Nikad se toliko puta svijet ne prekrši i toliko svetih riječi iz Kurana ne izgovori. Jednom tako zaorlja takva oluja , u kući su tog popodneva ostali sami mati i on. Mati u ludoj jurnjavi pozatvara sve prozore , stisnu ga u krilo i zaklonjeni malo iza prozora gledaju u baštu. Smrklo se , ali sijevne pa voćke postanu kao da su od zlata.

Odmah zatim tresak koji kao da sve raznese. Priljubio se uz majku. Onda line u voćnjak , grane se povijaju do zemlje , zao mi ih , drage naše voćke. Hoće li majko , još jednom onako? – pitao jedva čekajući da tresne. Mati ga blago udari po potiljku a grom kao da ga je čuo pa “ udari “ u sred bašte. Vidjeh usijan plavičast kolut kao da na zemlju pada sjajna tepsija pa je nestade . Poslje kad je oluja otišla, iznjela ga mati u voćnjak. Spustila ga i okretala se oko sebe. Tek mnogo poslje saznao je što je tražila. Tražila je gromovo đule. Nije veliko , sitno je kao golubovo jaje. ‘ko ga nađe pa zakopa negjde pred kućna vrata , kuća će mu biti sigurna od vatre , od puške i noža. Poslje mnogo godina , jedne mrkle noći na planini Vlašić udarali su svuda oko njega snažni gromovi.

Nijedan ga nije htio. Vjerujem i ne vjerujem, ali i danas traži gdje je zakopala gromovo đule.

Tema: Dječakov i mamin strah od gromova.

Mama traži Gromovo đule koje je kao jaje od goluba i zakopano u zemlju.

Motivi:

strah od gromova

prirodne pojave

Ideja: Nekim stvarima trebamo vjerovati a nekim ne, to ćemo mi sami zaključiti.

Mjesto vršenja radnje: kasabica, voćnjak, planina Vlašić i olanina Vranica.

” Moja rodna kasabica poznata je kao igralište gromova”

Vrijeme vršenja radnje: prošlost

” Bio sam sasvim mali, ali ovog se dobro sjećam”

* Etape u razvoju radnje:

-UVOD: dječak predosjeća grmljavinu.

-ZAPLET: majka zatvara sve prozore i vrata

-VRHUNAC: gromovi udaraju, a majka drži svog sina veoma čvrsto

-RASPLET: gromovi prestaju i majka ide sa sinom u voćnjak da traži Gromovo đule.

-KRAJ: dječak i vjeruje i nevjeruje u Gromovo đule

* Likovi: Majka i dječak

OPIS LIKOVA:

– Majka je veoma tiha. Brinula je za svog sina i veoma ga je voljela. Imala je dobru dušu. Živjela je siromašno. Kada su udarali gromovi govorila bi neke nerazumljive riječ. majka je čuvala svoga sina i mislila je da on priziva gromove. Bila je veoma sujevjerna jer je tražila Gromovo đule.

– Dječak je veoma strašljiv. Volio je to što je mati brinula o njemu. Ona je mislila da on priziva gromove. Vjerovao je i nevjerovao u Gromovo đule.

Bilješka o piscu

Skender Kulenovic rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu, a potom nakon naglog osiromašenja porodice (agrarna reforma) prelazi u majčino rodno mjesto Travnik gdje od 1921. do 1930. godine kao vanjski učenik pohađao Jezuitsku gimnaziju. U trećem razredu gimnazije javio se sa prvim književnim radom (soneti Ocvale primule). Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveucilištu. 1933. postaje clan SKOJ-a, a 1935. KPJ. Srađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine sa Hasanom Kikicem i Safetom Krupicem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz.

1941. godine stupa u Prvi partizanski odred Bosanske krajine. Član AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove Krajiški partizan, Bosanski udarnik, Glas i Oslobođenje. Od 1945. do 1947. obavlja fnkciju direktora drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, uređuje Novo doba, Pregled, Književne novine i Novu misao. Od 1950. do 1953. sekretar je Narodne skupštine FNRJ, a poslije zabrane Nove misli je kažnjen i postavljen za korektora u Borbi. 1955. godine prelazi u Mostar na mjesto dramaturga Narodnog pozorišta, jedno vrijeme je i urednik u beogradskoj Prosveti

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, izmedju ostalih Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH (1971) i nagrade AVNOJ-a (1972). Bio je član SANU, ANUBiH i JAZU.

Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Bibliografija:
Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1945.; komedije (Djelidba, Večera, A šta sad?), 1947.; “Ševa”, poema, 1952.; Soneti, 1968.; Divanhana, pripovijetke, 1972.; Gromovo đule, priče za djecu, 1975.; Ponornica, roman, 1977.