Hamlet – William Shakespeare: Analiza i kratak sadržaj lektire

KRATAK SADRŽAJ:

PRVI ČIN

1. prizor:
Elsinor, terasa pred dvorcem.
Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na straži. Brine ih je li se opet pojavilo „ono“, a pod tim misle na duha koji se pojavio sinoć oko jedan sat poslije ponoći. Usred njihova se razgovora pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Hamleta. Oni ga pokušaše upitati nešto, no duh iščezne. 
Horacije kaže kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da će Dansku snaći neka nesreća. Priča im kako je kralj Hamlet u borbi ubio norveškog kralja Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad se Fortinbras mlađi želi osvetiti za sve to i dobiti natrag očeve zemlje. To je razlog što je Danska na oprezu i ima mnogo straže. Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tako su se i pred sam Cezarov pad otvorili grobovi, mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pomrčina zavlada svijetom.
Uto se vraća duh. Trojica ga htjedoše zadržati, no pijetao kukurikne, pukne zora i duh nestane. Horacije, Marcelo i Bernardo složiše se da će o svemu tome izvijestiti kraljevića Hamleta.

2. prizor:
Svečana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand, Kornelije, lordovi i pratnja.
Kralj Klaudije šalje Kornelija i Voltimanda u Norvešku da sadašnjem kralju, Fortinbrasovu stricu, jave sve što mladi Fortinbras namjerava učiniti u Danskoj jer Klaudije zna da se norveški kralj neće složiti s mladićevom osvetom. Kornelije i Voltimand odlaze.
Tad Laert moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj mu kaže neka ide ako želi. Nakon toga kralj se obrati kraljeviću Hamletu riječima: „Sada, dragi Hamlete, / Naš rođače i sine -“, na što Hamlet odgovori u sebi: „Više no / Sinovac, manje nego sin.“. Kraljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad iskazuje svoju tugu zbog gubitka oca: „Jer nikad ne može / Prikazati me vjerno, draga majko, / Ni mrki ovaj plašt, ni obično / Odijelo crne boje svečane, / Ni uzdisanje stegnutoga daha, / Ni obilna mi rijeka u oku, / Ni pokunjeno držanje u licu, / Ni drugo ništa, što je sjen i vid / I slika bola. To je, što se čini, / Jer čovjek može svu tu napravu / I glumiti. Al u meni je nešto, / Od naprave što više znači te, / Jer samo slika tuge to je sve“. Želi se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slažu se s tim.

Svi odlaze osim Hamleta. On je bijesan što je Klaudije, njegov stric, preuzeo očevo prijestolje i oženio se njegovom majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogorčen je na majku što je tako brzo zaboravila oca. „Kratki mjesec! / Još prije nego što je cipele / Iznosila, u kojima je išla / Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca, / U suzama ko Nioba! Da, ona, / Baš ona – Bože! Zvijer bez razuma bi / Žalostila se duže – pošla je / Za moga strica, brata oca mog, / Što nije više nalik na nj no ja / Na Herkula! Za mjesec dana! Prije / No sol je suza lažnih prestala / Crvenit oči njene otekle, / Već udala se.“Dolaze mu Horacije, Bernardo i Marcelo reći o pojavi kraljeva duha. Horacije mu priča. Hamlet priznaje da je to vrlo čudno, no želi i on vidjeti očeva duha i razgovarati s njima. Smatra da će sad otkriti tko mu je ubio oca.

3. prizor:
Polonijeva kuća, razgovaraju Laert i Ofelija. Opraštaju se prije Laertova odlaska. Budući da Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav, a ona mu kaže da će ga poslušati i biti na oprezu. 
Dolazi Polonije. Govori Laertu da krene na brod jer će zakasniti, a i sluge ga već čekaju. Laert se oprašta s njima i odlazi.
Polonije tad ispituje Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se ponaša časno. Ofelija govori kako joj je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj govori neka bude malo nepristupačnija. „Ja neću da od ovoga trenutka / Sramotiš ma i jedan prosti čas / U razgovoru s Hamletom. / Zapovijedam ti – pazi na to! Idi / Sad svojim poslom.“

4. prizor:
Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. Čekaju duha. Iz dvorca se čuju trube i top. Hamlet kaže kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog takvih stvari drugi narodi nazivaju svinjama i pijancima.
Dolazi duh. Hamlet je uplašen, a duh mu pokazuje neka ga slijedi. Horacije mu govori neka ne ide, no Hamlet želi razgovarati s očevim duhom. Duh i Hamlet odlaze, a Horacije i Marcelo krenu za njima, sumnjaju da „u državi je Danskoj nešto trulo“.

5. prizor:
Hamlet i duh dolaze na zabačeniji dio terase i duh mu poče pričati. Kaže da je on duh njegova oca te mu dolazi reći da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenađen što duh govori o ubojstvu. Duh kaže kako je razglašeno da ga je ugrizla zmija dok je spavao u vrtu, no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu. Klaudije ga je ubio tako što mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo brzo ušao u krv, prošao cijelim tijelom i usmrtio ga. Stoga traži od Hamleta da ne dopusti da se Klaudije izvuče s tim zločinom. Duh nestane.
Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, traže od Hamleta da i mispriča što mu je duh rekao, no on im ne želi reći, ali traži od njih da se zakunu da nikom neće reći za duha. I duh im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to učine, te svi skupa odlaze.

DRUGI ČIN

1. prizor:
Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kući. Polonije šalje Rejnalda za Laertom, da ga prati i raspita se o njegovu ponašanju, a kasnije neka mu da novce i pismo. Rejnaldo odlazi, a ulazi Ofelija.
Govori da je preplašena jer misli da je Hamlet poludio od ljubavi, tj. od toga što ga Ofelija odbija. Polonije se slaže da je sigurno zato poludio i zato idu to reći kralju i kraljici.

2. prizor:
U međuvremenu, u dvorani kralj i kraljica dočekuju Rosencrantza i Guildensterna. Kralj ih je pozvao zbog Hamletova ponašanja. Budući da su ta dvojica Hamletovi prijatelji, kralj misli da će im Hamlet odati zašto se tako čudno ponaša. I kraljica ih moli neka saznaju to.
Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije kaže da je našao razlog Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi razlog osim gubitka oca i njezina novog braka. Klaudije kaže neka mu prvo poslanici dođu reći što je bilo u Norveškoj, pa će onda poslušati njega.
Poslanik Voltimand izvješćuje kako je norveški kralj zabranio Fortinbrasu mlađem da ikad pokuša započeti rat protiv Danske, te da norveški kralj traži dopuštenje da prođe kroz Dansku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvještajem, te Voltimand i Kornelije odlaze.
Tad Polonije dobije riječ. On im čita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je Hamlet lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato što je poštena i časna žena. Polonije je smislio kako će namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj će biti iza zastora i slušati njihov razgovor. 

Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet čitajući neku knjigu. Polonije mu se obrati pitajući ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kaže da je dobro, a misli da je Polonije ribar. Hamlet se pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujuće odgovore, te zato Polonije ubrzo ode. Hamletu dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje čudne odgovore jer im ne želi ništa otkriti iako su mu prijatelji. Rosencrantz govori kako su na putu u dvorac naišli na neke glumce koji dolaze ponuditi svoje usluge. Hamlet ih s radošću prima. Nakon kratka razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet ostaje sam. On smišlja kako će uz pomoć glumaca i predstave natjerati kralja da prizna ubojstvo njegova oca. „Ja hoću stvarnije / Da imam razloge – i zato valja / U glumi ščepat savjest grešnog kralja.“

TREĆI ČIN

1. prizor:
Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenstern. Dvojica posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro prošao, no ipak im Hamlet nije dao odgovore koje su tražili. Kralj im govori neka i dalje pokušavaju, nakon čega Rosencrantz i Guildenstern odlaze.
Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofelijom, a on i Polonije će skriveni slušati njihov razgovor. Kraljica se složi i ode. Ofelija će tobože čitati neku knjigu, a kralj i Polonije će se skriti iza zastora.
Dolazi Hamlet vodeći svoj monolog: „Bit il ne bit – to je pitanje! / Je l’ dičnije sve strelice i metke / Silovite sudbine u srcu / Podnositi il zgrabit oružje“, / Oduprijet se i moru jada kraj / Učinit? Umrijet – usnut, ništa više! / I usnuvši dokončat srca bol / I prirodnih još tisuć’ potresa, / Što baština su tijelu. To je kraj, / Da živo ga poželiš: umrijeti / I usnut! Usnut, pa i snivat možda!“. Naiđe na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da će mu vratiti poklone koje joj je dao, Hamlet tvrdi da joj nikad ništa nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio, no zatim kaže da ju uopće nije volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne vjeruje ništa; nijednom muškarcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: „Ako se budeš udavala, dat ću ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti čista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nećeš uteći. Idi u samostan – Idi, zbogom. (Hoda gore-dolje) Ili ako hoćeš svakako da se udaš, pođi za budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U samostan – idi, i to brzo. Zbogom!“. Hamlet odlazi, ostavlja zaprepaštenu Ofeliju. Prilaze joj kralj i Polonije. Kralj govori da mu Hamletovo ponašanje ne izgleda kao ludost, no ipak je Hamlet vrlo opasan. No Polonije i dalje smatra da je Hamlet lud zbog neuzvraćene ljubavi. Predlaže da kraljica pokuša „izvući“ nešto iz Hamleta nakon predstave, a on će se skriti i slušati taj razgovor. Kralj se složi: „Da, tako neka bude / jer mahnitost u velikoga svijeta / Bez paske sama ne smije da šeta.“.

2. prizor:
Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i želi da ga glumci izvedu kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci poslušaše i odu se pripremiti za predstavu.
Dolazi Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji čovjek kojeg zna i stoga mu priča kako je u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slična okolnostima u kojima je ubijen njegov otac. Stoga traži od Horacija da promatra kralja za vrijeme te scene, da vidi hoće li kralj bilo kako odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet kaže: „Evo dolaze / Na glumu. Sada moram biti lud.“.
Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu te nasloni glavu na Ofelijine noge dajući pritom perverzne komentare poput: „To je lijepa misao, ležati između djevojačkih nogu.”.
Počela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vječnu ljubav. Tad na scenu dolazi treća osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u uho. Kralj Klaudije naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Hamleta i Horacija. Slažu se da je Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave baš tijekom prizora trovanja. Dolaze im Guildenstern i Rosencrantz. Žele opet izvući odgovore iz Hamleta, no on i dalje šuti o svemu tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svirati frulu. Nakon što Guildenstern kaže da ne zna, Hamlet ga pita zašto onda pokušava svirati na njemu, saznati njegove tajne. „Nazovite me kakvim god glazbalom – rasrditi me možete, ali ne možete na meni svirati.“Dolazi Polonije i govori Hamletu da ga majka želi vidjeti, pa Hamlet odlazi k njoj.

3. prizor:
U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da ne voli Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih će dvojicu poslati za njim. „Molim vas, / Požurite se na svoj hitri put, / Da zapnemo u verige taj strah, / Što sada odveć slobodno se kreće.“Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolazi Polonije reći kralju da je Hamlet krenuo k majci, a da će se on (Polonije) skriti iza zastora i slušati razgovor. Nakon tog priopćenja Polonije odlazi.
Kralj ostaje sam. „Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba / I kletva je na njemu prastara – / Umorstvo brata! Molit se ne mogu, / Ma da je živa želja mi i volja, / Jer namjeru mi jaku jača krivnja / Uništava…“Kralj klekne pokušavajući tražiti oprost za svoj zločin iako se ne kaje. Hamlet ga ugleda: „Gledaj, moli se! Ha, – sad je zgoda, sad bih mogao! I hoću, (trgne mač) pa nek ode u nebo!“. No ipak neće ništa učiniti, pričekat će još na osvetu. Sad odlazi majci, a Klaudije ustajući reče: „O, riječ se diže, ali miso gmiže, / A riječ bez misli teško k nebu stiže.“, nakon čega ode.

4. prizor:
Kraljičina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da će Hamlet sad doći, te se skrije iza zastora čuvši da je Hamlet pred vratima.
Hamlet uđe k majci, a majka ga odmah počne prekoravati što je nepošten prema Klaudiju, svom poočimu i stricu. Hamlet ju ne želi slušati, nego ju vrijeđa. Ona se boji da će ju napasti, stoga poče glasno zapomagati. Zapomaganje se čuje i iza zastora. Hamlet izvuče mač i zarije ga u zastor ne znajući koga je ubio. Razveseli se kad pomisli da je možda ubio kralja Klaudija, no otkrije zastor i ugleda mrtvog Polonija. „O, jadna ludo ti, nametljiva / I nesmotrena, zbogom! Držah te / Za nekog većeg. Primi svoju kob.“
I dalje Hamlet nastavlja vrijeđati svoju majku, što je tako brzo zaboravila njegova oca i udala se za smeće. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica tad shvati da je Hamlet stvarno lud, ima priviđenja: „O, to je samo tvoga mozga stvor, / Jer ludost je u takvom stvaranju / Bestjelesnome vrlo vješta.“. Hamlet se pozdravlja, želi otići, „(Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja žalim ovoga / Gospodina – al htjela su nebesa / Da kazne mene njim, a njega mnome, / Te moram biti njima bič i sluga. / Sahranit ću ga sad i odgovarat / Za prijeku smrt, što zadadoh je njemu -“. Zna da će uskoro morati otići u Englesku, kako mu je već odavno rečeno, a sad želi majci laku noć te odlazi vukući Polonijevo tijelo.

ČETVRTI ČIN

1. prizor:
U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izađu kako bi kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinoćnjem ponašanju. Kraljica kaže: „Lud / Ko more i ko vjetar, kad se hrvu / I nadmeću. U divljem ludilu / I čuvši, gdje se iza zavjese / Pomaklo nešto, trgao je mač / I viknuv: „Parcov, parcov!“ – starca je / Umorio u ludoj opsjeni, / I ne znajući, tko je.“.
Vraćaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalaže da nađu Hamleta i Polonijevo tijelo odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica naći će rješenje kako kazniti Hamleta za zločin.

2. prizor:
Guildenstern i Rosencrantz nađu Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no Hamlet im ne želi ništa reći. Traži da ga odvedu kralju.

3. prizor:
Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet odgovara da je na večeri, no ne večera on, nego njega večeraju. Kaže da je na nebu, a ako ga ne nađu tamo, onda će ga sigurno naći za mjesec dana, „kad budete uzlazili uza stepenice na trijem“. Kralj šalje sluge da nađu Polonija, a Hamleta šalje na brod za Englesku. Guildensternu i Rosencrantzu naređuje da idu za njim i da se pobrinu da Hamlet još noćas ode. 
Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da će Engleska ispuniti njegovu molbu. „Ti ne možeš s hladnim prezirom / Da dočekaš naš nalog vrhovni, / Što svećano u pismu zahtijeva / Od tebe brzu Hamletovu smrt. / Učini to nam ,kralju Engleske, / Jer on mi kao ljuta groznica / U krvi bjesni, a na tebi je, / Da izliječiš me.“

4. prizor:
Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maršu. Govori kapetanu da pozdravi danskog kralja i zahvaljuje što im je dopustio da prođu kroz Dansku. Fortinbras s vojskom nastavi dalje, a naiđu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet pita kapetana kakva je to vojska, a kapetan kaže da je to norveška, Fortinbrasova vojska. Nakon kratka razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali.

5. prizor:
Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemić. Plemić govori o Ofeliji, kako je poludjela nakon očeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva neku svoju tužaljku koju nitko ne razumije.
Dolazi i kralj, žali jadnu Ofeliju. Naređuje Horaciju neka pazi na nju. Začuje se vika, dolazi Laert bijesan kao ris. Želi znati što je s njegovim ocem, tko ga je ubio, želi se osvetiti očevu krvniku. 
Vraća se Ofelija. Laert je sretan što ju vidi, no tužan zbog njezina narušena psihičkog stanja zbog očeve smrti. Ofelija ode pjevajući i dalje svoje tužaljke.
Laert kaže kako će naći krivca za očevu smrt i sestrinu bolest. Kralj se slaže: „I hoćete – a onda, / Kad saznate, gdje krivac jeste pravi, / Tek njemu ćete raditi o glavi.”.

6. prizor:
Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem piše kako su ga zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu šalje i neka što prije dođe k njemu (Hamletu). Kaže i kako mu mnogo toga mora ispričati o Rosencrantzu i Guildensternu koji su na putu u Englesku. 
Nakon što je pročitao pismo, Horacije kaže mornarima neka ga odvedu do Hamleta.

7. prizor:
Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo Polonija. Uto dođe glasnik noseći Hamletova pisma: jedno za kralja, jedno za kraljicu. Hamlet kralju u pismu najavljuje svoj sutrašnji dolazak. Laert jedva čeka da Hamlet dođe da ga može optužiti i osvetiti se. Kralj kaže Laertu da će on smisliti neki podvig kako bi laert mogao ubiti Hamleta. Laert se slaže da on bude oruđe za tu kaznu. Dogovorit će dvoboj između Laerta i Hamleta, mačevanje, pri čemu će Laertova oštrica biti premazana otrovnom mašću.
Uto ulazi kraljica vičući da se Ofelija utopila. Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak će srediti da ima kršćanski sprovod.

PETI ČIN

1. prizor:
Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji će biti smještena Ofelija. Raspravljaju o tome kako je Ofelija počinila samoubojstvo; jedan od njih kaže da Ofelija sigurno ne bi imala kršćanski sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiđu Hamlet i Horacije.
Kad je prvi grobar iskopao neku lubanju, Hamlet poče filozofirati ugledavši ju. Kaže kako je ta lubanja nekad imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca na zemlju. Hamlet pita grobara za koga kopa grob, no on ne želi reći. Grobar priča kako je postao grobar baš na dan rođenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kralj Hamlet pobijedio Fortinbrasa.
Usred razgovora na groblje dolaze svećenici noseći Ofelijino tijelo, Laert, kralj i kraljica i ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Svećenik objašnjava Laertu da će Ofelija imati kršćanski obred, no ipak joj neće biti pjevan requiem kao što se pjeva onima koji su preminuli u miru. Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afektu skoči u grob, a tad prilazi Hamlet i isto to čini. Potuku se u grobu, no ubrzo ih razdvoje i izvuku otamo.
Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da će ubrzati svoj plan, a kraljici kaže neka pripazi na svog sina, te nadodaje: „Živ spomenik će dobit ovaj grob / I onda čeka mir nas blagi, lijepi, / A dotle neka strpljivost nas krijepi.“.

2. prizor:
Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet priča kako je, dok je bio na brodu, našao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio poruku, napisao je da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenstern i Rosencrantz poginuli.
Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi. Kralj se kladi da će Hamlet pobijediti Laerta i zato želi da se dvoboj što prije održi. Dvoboj će trajati dok jedan od sudionika drugom ne zada dvanaest uspješnih udaraca.
Dolazi plemić kojeg je poslao kralj pitati Hamleta je li spreman za dvoboj ili će ga odgoditi. Hamlet kaže da će doći sad te plemić odlazi reći to kralju.
Horacije smatra da će Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli tako. Neka bude što bude.
Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s mačevima i rukavicama. Donose i boce s vinom. 
Hamlet i Laert bratski si pruže ruke. Uzimaju mačeve i spremaju se za borbu. Kralj je jednu čašu vina namijenio Hamletu, no Hamlet kaže da će kasnije popiti. Kralj je otrovao vino u toj čaši, a kraljica, ne znajući to, ispije vino. U žaru borbe Laert rani Hamleta, a zatim slučajno zamijene mačeve te Hamlet rani Laerta. 
Uto kraljica padne. Umirući reče da je vino bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da je izdan. I Laert pada. Viče Hamletu da je i on otrovan, ali mačem, i zato Hamlet uzme otrovani mač te probode kralja Klaudija. Hamlet ga natjera da popije malo onog otrovanog vina, te kral umre. Laert kaže: „Pravda ga je stigla, / Jer on je sam taj otrov smiješao. – / Oprostimo sad jedan drugome. / Pa niti moja ni mog oca smrt / Nek ne padne na tebe, Hamlete, / Ni tvoja na me!“, te umre. Hamlet mu oprosti te govori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispriča svima njegovu priču. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze čašu i baci na pod. 
Začuje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kaže da je Fortinbras pobijedio u Poljskoj. Hamlet kaže Horaciju neka ispriča sve Fortinbrasu, te nakon tih riječi Hamlet umre. Horacije je tužan: „Sad puca dično srce! – Laku noć, / Moj kraljeviću! Jata anđela / Uspavala te svojim pjesmama.“.
Fortinbras ulazi, želi vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kaže da će on svijetu ispričati što se ovdje dogodilo. Fortinbras se slaže s tim, te naređuje vojnicima da iznesu tijela.
Na kraju se čuje topovska paljba.

Mjesto radnje: Danski dvor Elsinor (Danska)

Vrijeme radnje: Na prijelazu iz XV. u XVI. st.

Tema: Tema ove drame je propast kraljevske obitelji zbog međusobne mržnje, izdaje, očajnosti i ljubomore koja dovela od kraja postojanja, a time i nesigurnosti u državi. Glavni krivac tomu je Klaudije koji je to uzrokovao zbog političkog i društvenog okvira.

Ideja: Ideja ove drame bi bio temeljit i ne uvijek lak životni prikaz jedne ugledne kraljevske danske obitelji. Shakespeare nam je htio objasniti da nije tako završila samo jedna obitelj već ih je u tom vremenu, doba renesanse mnogo izgubilo kontrolu nad dvorom.

Karakterizacija likova :

Hamlet – Bio je dobro odgajan i ugledan muškarac koji je trebao naslijediti svog oca, no očevom smrti on gubi nadu, postaje nesiguran i zna da otac nije mogao odjednom umrijeti. Vrlo se teško, gotovo nikako nije mogao pomiriti s tim događajem i pojavom očevog duha on se zaklinje da će se osvetiti. Ostale osobe u dvoru to shvaćaju kao da je Hamlet poludio te da ne želi prihvatiti stvarnost. Vrlo je nesretan i postavlja si pitanje “biti ili ne biti”, pitanje života ili smrti u svom životu. Jako je osjećajan i sentimentalan što se posebno vidi u njegovom ponašanju.

Kraljica Gertruda – Hamletova majka, vrlo se lako pomirila sa smrću svog muža što nam govori da ta ljubav nije mogla biti velika, ljubav života. Ipak, za Hamleta je vrlo vezana, osjećamo ljubav koja nema granica te bi sve učinila za njega. Možemo pretpostaviti da je bila prisiljena da se uda za Klaudija, no to joj je bila najveća greška u životu koju je morala platiti smrću. Da ju je Klaudije uistinu volio spriječio bi ju da popije otrovani vrč no njemu to nije bilo bitno.

Horacije – Hamletov najbolji prijatelj, zajedno su odrasli. Uvijek je bio uz Hamleta i spreman saslušati ga te ga nikada nije ostavio u “štihu” te se pokazao kao njegov brat. Njih dvoje mogli su međusobno diskutirati probleme, ma kakvi oni bili. Nije imao svoje mišljenje i mogao se lako nagovoriti.

Klaudije – Danki kralj, vrlo je hladana, bezosjećajana i tvrdoglava osoba koja si je zabila cilj u glavu i uporno ga želi dostići, pa možemo reći da za njega vrijedi izreka “prošao bi kroz vatru da dostigne cilj”. Ne obazire se ni na što te nema nikakvih osjećaja i nikakvu odgovornost prema drugima. Možda on želi biti kralj, ali po svojim sposobnostima on to nikako nemože postići ili biti. Ubojica je i to je platio svojom smrću te je od Hamleta pronađen i uklonjen kao izdajnik kraljevskog dvora.

Bilješka o piscu:

William Shakespeare rodio se 1564. u engleskom gradiću Stratfordu na rijeci Avon u imućnoj obitelji. Otac mu je bio trgovac i ugledan građanin, pa je bio čak i biran za gradonačelnika. Međutim, oko 1577. obitelj je zapala u materijalne poteškoće i osiromašila. Godine 1582. William se ženi sa osam godina starijom Ann Hathaway. Ubrzo im se rađa kći Susan, a dvije godine kasnije blizanci Hamnet i Judit. Shakespeareu se zameće svaki trag do 1592. kada saznajemo da je u Londonu gdje se bavi glumom i pisanjem drama. Shakespeare je pisao vrlo mnogo, a njegove drame su često izvođenje te stjeće ugled najboljega engleskoga pisca komedija i tragedija. Finacijski neovisan, Shakespeare postaje suvlasnikom poznatog kazališta The Globe. Potkraj života vraća se u rodni Stratford gdje umire 1616. godine.

Djela: Shakespeareove drame (njih 37) dijele se na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantične igre. Negova najpoznatija djela su: Hamlet, Romeo i Julija, Otelo, Kralj Lear, Macbet (tragedije); Oluja, San Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica (komedije).
Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi Ljubavni Soneti.