Eldina Tulic
Kratak sadržaj
Čin prvi.
Mermer avlija u kuli Hasanaginoj.
Uvod u prvi čin je opis visoke turske kuće, s rešetkastim prozorima na gornjem katu i velikim vratima. Iza kuće nalazi se tratina i dugačak zid koji okružuje Hasanagin dvor. S desne strane može se razabrati mali cvijetnjak i ugodna sjenica.
Prizor prvi
Stari sluga Husein leži na tratini iza kuće i oko njega trči i igra se mali Ahmed, dječak od osam godina, odjeven u šarenu odjeću i vezeni prslučić. U cvijetnjaku punom rascvjetalih crvenih i bijelih ruža, stoje Fata i Meho. Fata je djevojčica stara dvanaest godina, odjevena u tamno-crvene dimijice i bijelu vezenu košulju.
Meho je dječak star deset godina, slično odjeven.
Fata i Meho igraju se svatova. Fata je cijela nakićena pletenim lišćem i cvijećem i Meho joj stavlja ružin cvijet u kosu. U jednom trenutku Fata i Meho se uhvate za ruke i razgovaraju o tome kako još samo moraju dočekati svatove. Meho bere još cvijeća kako bi ga dao Fati te pritom ugleda granu bosiljka i krene je brati no Fata ga spriječi jer ga je njihova majka Hasanaginica sama posadila i uzgojila, kako bi s njim mogla dočekati muža agu Hasanagu, u skladu s običajem. Fata i Meho se skupa penju na kulu kako bi ugledali oca čim se približi kući.
Prizor drugi
Husejin je stavio Ahmeda na ramena i odveo ga do zida kako bi mogao pogledati preko i vidjeti šator age Hasanage u daljini. Husejin ga upita vidi li što, a Ahmed odgovara kako vidi snijeg u gori zelenoj, no Husejin ga uvjerava kako to ipak nije snijeg jer je ljeto. Ono što Ahmed vidi u daljini je bijeli šator oca age Hasanage, koji je daleko pa se zbog toga čini malen. Zatim saznajemo da je aga Hasanaga bio godinu dana bolestan. Husein ga je noć prije posjetio u šatoru i proslijedio vijest Hasanaginici kako je Hasanaga ozdravio.
Ahmed je nestrpljiv i želi znati zašto još uvijek nitko ne dolazi, na što Husejin odgovara kako su im se konji umorili pa su legli kako bi se odmorili, ali neće ostati dugo, čim zađe sunce zajahat će prema dvoru. Husejin je smrknut i zabrinut da bi se aga Hasanaga mogao vratiti ljut. No Ahmed ga uvjerava kako će ga nasmijati i potegnuti za brk te to demonstrira na samom Husejinu, pri čemu se smije. Dječak i Husejin se vraćaju na tratinu, Husejin leži, dok mali Ahmed trčkara oko njega i prevrće se po zemlji.
Prizor treći
Hasanaginica izlazi u dvorište. Vidno je uznemirena i blijeda. Došavši do cvijetnjaka naglo je zastala i naslonila se uz sjenicu kao da će se srušiti. Za njom uskoro stiže i njena najstarija kći Sultanija, djevojka od šesnaest godina, blaga i razumna lica. Sultanija se zabrinuto obraća majci koju je tražila po cijeloj kući i dvorištu. Ispituje je što nije u redu. Sultanija pripovijeda kako je majka bila ovih dana sretna, uvijek uz djecu i koliko se posvetila pripremama za doček age Hasanage, a sad kad je došao trenutak kad bi se otac trebao vratiti, ona je smrknuta i tužna. Hasanaginica priznaje svojoj kćeri što je muči. Govori kako se aga Hasanaga promijenio i kako nije više onakav kakav je bio. Husejin joj je sinoć prenio loše vijesti nakon posjeta Hasanaginom šatoru.
Hasanaginica s mukom doziva Husejina koji je još uvijek bio na tratini i nalaže mu da ponovi pred Sultanijom poruku age Hasanage.
Poruka za Hasanaginicu je da napusti njihovu kuću. Sultanija je sad u vidnom šoku, kao i njena majka i nikako ne mogu shvatiti zašto je Hasanaga odlučio protjerati Hasanaginicu s dvora. Husejin navodi kako ju je netko sigurno oklevetao jer drugog objašnjenja nema. Hasanaginica zatim šalje Husejina da se vrati djeci i neka se pobrine da veselo dočekaju oca, a majka i kćer nastavljaju razgovor u kojemu Hasanaginica izražava sumnju da ju je Hasanaga prestao voljeti, pa ju je zbog toga protjerao.
Hasanaginica se prisjeća prvog susreta s Hasanagom i prepričava Sultaniji kako je jedne ljetne večeri ušetao u njeno dvorište, nakon čega se ona odmah zaljubila u njega i otad ga neizmjerno voljela. To prisjećanje na njihovu ljubav samo je još više uznemirilo i rastužilo Hasanaginicu. Preuzima je očaj jer sada mora napustiti djecu i muža, a ni njena majka joj se ne javlja. Imala je sve, a sad je napuštena i sama.
Sultanija ne odustaje tako lako i pokušava utješiti majku riječima kako će se otac sigurno predomisliti i onda poslati po nju kako bi se vratila kući. Nekoliko trenutaka sjedile su u tišini, a zatim se začuje topot konja što Hasanaginicu probudi iz njenog transa te ona naglo skoči i zaputi se prema visini kraj cvijetnjaka, želeći se baciti. Husejin je zadržava i moli da ne napušta svoju djecu na takav način. Fata, koja se još uvijek igrala na kuli s Mehom, smiruje situaciju i govori kako ne dolazi Hasanaga, već beg Pintorović, Hasanagičin brat. Svi su sretni jer se Hasanaginica naglo oporavlja.
Prizor četvrti
Fata i Meho ispituju majku zašto je poletjela prema kuli, ali Hasanaginica ih sve tješi. Govori da će sad biti sve u redu. Poručuje Sultaniji da ih odvede na kulu i zabavi dok se otac ne vrati.
Prizor peti
Pintorović izvadi jabuke i naranče te ih daje malom Ahmedu, pa ga Husejin odvodi na tratinu gdje se nastave igrati dok Hasanaginica i Pintorović razgovaraju. Brat joj daje apsolutnu potporu i prenosi joj ljutite riječi majke, koja nikada nije ni htjela da se ona uda za Hasanagu. Pintorović također izražava svoju nesklonost prema Hasanagi, za kojeg govori da je silovit, divlji i nesnosan i misli da se prema ženi može ponašati kako hoće.
Hasanaginica ga pokušava braniti riječima kako je Hasanaga silovit samo s drugima, ali kad je s njom, uvijek je blag, no Pintorović nije uvjeren.
Brat Hasanaginici prenosi kako ju je Hasanaga protjerao jer joj nije mogao oprostiti što ga nije posjetila u šatoru dok je bio bolestan. Ona je ipak uvjerena da je to samo izgovor kako bi ju potjerao jer ju više ne voli. To joj potvrđuje i brat s pričom kako je Hasanaga, otkad je ozdravio, svake večeri okružen mladim ropkinjama u šatoru.
Pintorović je također podsjeća kako je ona iz časne obitelji te ne smije zaboraviti biti ponosna i snažna usprkos svoj boli i tuzi koju sada osjeća. Odlučili su pričekati Hasanagu kako bi odmah riješili problem rastave i kako bi Hasanaginica dobila svoj miraz natrag. Uskoro zatrubi rog i svi se ustrče po dvorištu u iščekivanju Hasanage.
Prizor šesti
Sultanija vodi Fatu i Mehu da skupa dočekaju oca, a Pintorović i Hasanaginica stoje u dvorištu i čekaju.
Prizor sedmi
Hasanaginica izražava tugu jer će morati napustiti svoju djecu, a Pintorović je još jednom podsjeća neka se sjeti iz kakve obitelji dolazi te neka bude ponosna i jaka. Pintorović navodi kako će probati Hasanaginicu ponovo udati jer je ona sada djevojka, na što Hasanaginica izražava strašno negodovanje.
Prizor osmi
Svi su se poredali u dvorištu i kliču velikom Hasanagi. Hasanaga se u početku pravi da nije vidio Hasanaginicu i Pintorovića, no zatim se obraća Pintoroviću i izražava čuđenje zbog njegova posjeta. Ummihana upozorava sina da su Hasanaginica i Pintorović ostali kako bi zahtijevali od njega razrješenje i tražili povrat miraza. Hasanaginica tada ljutito istupa i traži objašnjenje od age Hasanage za njegovo ponašanje.
Hasanaga objašnjava kako ga je strašno povrijedila jer ga nijednom nije došla posjetiti u njegov šator dok je bolovao, što je prema njemu pokazatelj nedostatka ljubavi. Također joj prigovara što je njega zanemarivala i svu pažnju djeci poklanjala, posebno nakon rođenja najmlađeg djeteta. Hasanaga je uvjeren kako ga Hasanaginica više ne voli te joj vraća miraz i daje rastavu. Hasanaginica je očajna, plačući se oprašta s djecom i odlazi.
Prizor deveti
Hasanaga saznaje da se Hasanaginica htjela baciti s kule zbog ljubavi prema njemu. Sav je uznemiren i rastjeruje sluge.
Prizor deseti
Hasanaga šalje djecu u kuću i ostaje sam i skršen.
Drugi čin. Avlija i kuća Zarifhanume.
Radnja drugog čina odvija se u kući begovice Zarifhanume, Hasanagičine majke.
Prizor prvi
Hata i Aiša su odmah nakon vijesti o Hasanagičinoj nesreći posjetile njenu majku Zarifhanumu, po nalogu Kadije kako bi zaprosile Hasanaginicu u njegovo ime. Zarifhanuma pripovijeda kako su se javili brojni prosci, ali Hasanaginici nitko ne odgovara i nikoga od njih neće.
Jedne večeri Pintorović se prisjetio svog prijatelja Kadije i poručio Hasanaginici kako je on savršen za nju: nije premlad, niti blizu Hasanaginom dvoru, niti je aga, a ako i Kadiju odbije, onda znaju da neće nikoga. Hasanaginica napokon pristaje, na veliku radost Hate i Aiše, koje joj odmah daju razne poklone od zlata i dukate. Zarifhanuma, Hata i Aiša odlaze u kuću, a Hasanaginica ostaje u dvorištu iščekujući Kadiju kako bi nasamo razgovarali.
Prizor drugi
Sultanija se uz pomoć Husejina iskrala iz kuće Hasanage kako bi posjetila majku. Hasanaginica je oduševljena posjetom i traži od Sultanije da joj ispriča kakva je situacija na dvoru age Hasanage i kako su njena ostala djeca. Sultanija prepričava kako je aga Hasanaga zatvoren u svoju sobu otkad je Hasanaginica otišla te je svako malo pozove kako bi mu potvrdila priču da je Hasanaginica htjela umrijeti za njega.
Sultanija je uvjerena kako će se njen otac uskoro javiti Hasanaginici, kad više ne bude mogao podnijeti tugu i kad uspije prijeći preko svog ponosa. No Hasanaginica naglašava kako nema više vremena jer je ona isprošena. Iako je shvatila da ju je aga Hasanaga potjerao jer je mislio da je uvrijedila njihovu ljubav, ona brani Sultaniji da išta prenese ocu jer je sad već kasno. Sultanija moli majku da pođe s njom kući i sve kaže Hasanagi, ali njen trud je uzaludan. Majka je šalje kući i moli je samo ocu neka prenese vijest da je zaručena.
Prizor treći
Spušta se večer. Hasanaginica je još neko vrijeme pogledom pratila kćer Sultaniju i nakon toga se zaputila natrag u dvorište. Uskoro dolazi i Imoski kadija, u rukama držeći malu bisernu tamburu. U ovom prizoru saznajemo da su se Imoski kadija i Hasanaginica poznavali i družili dok su bili djeca. Imoski kadija priznaje Hasanaginici kako je od djetinjstva nije prestao voljeti. Iako je sad već mogao imati ženu, nije nikako uspio nju zaboraviti.
Hasanaginica mu priznaje kako ona nikada neće u potpunosti moći biti samo njegova jer svoju djecu neće nikad moći zaboraviti. Jednako tako ne može zaboraviti niti agu Hasanagu, kojega je voljela zadnjih šesnaest godina. Unatoč očitoj ljubavi Hasanaginice prema Hasanagi, Imoski kadija je uvjeren kako će se jednog dana javiti ljubav između njega i Hasanaginice. Spreman je čekati taj trenutak i pritom cjelivati rane Hasanaginice.
Prizor četvrti
Svi su se okupili u dvorištu kako bi proslavili nove zaruke. Prema dogovoru svatovi će doći po Hasanaginicu za tjedan dana, u petak. Prosci odlaze, a Hasanaginica i njena majka odlaze natrag u kuću.
Prizor peti
Zarifhanuma objašnjava Hasanaginici kako će s vremenom zaboraviti sadašnju bol, no Hasanaginica samo želi biti sama, zbog čega zamoli majku da je ostavi nasamo.
Prizor šesti
Hasanaginica sjedi sama u tišini i u tuzi i očaju zaziva agu Hasanagu.
Čin treći. Muška odaja u kuli Hasanaginoj.
U trećem činu fokus drame ponovo je prebačen na Hasanagin dvor.
Prizor prvi
Mrkog izraza lica Hasanaga leži na sagu i puši lulu. Pokraj njega je ropkinja Vlahinja koja u tišini promatra Hasanagu i svako malo poljulja krevetić s malim “begovićem”, najmlađim Hasanaginim djetetom. Vlahinja pokušava pjesmom oraspoložiti agu Hasanagu, ali Hasanaga je ljutito odbija. Nimalo obeshrabren Hasanaginim lošim raspoloženjem, Vlahinja nastavlja dalje razgovor i spominje kako su jutros našli jednu ropkinju mrtvu. Netko ju je bacio niz kulu. Hasanaga hladnokrvno odgovara kako je on to učinio jer ga je dočekala u ložnici Hasanaginice i rekla da mu je ona sad kao žena, njegova aginica.
Vlahinja se nakon toga pita zašto onda i nju nije ubio jer ju je par puta nazvao svojom ženom, no aga Hasanaga odbija to priznati, navodeći kako je ona to samo sanjala. Izazvana Hasanaginom hladnoćom, ropkinja Vlahinja reagira burno i priznaje kako voli agu, kako želi biti njegova žena, ali ne može podnijeti činjenicu da je ona njemu samo zamjena za Hasanaginicu. Hasanaga pritom odbacuje njene riječi, smatrajući ih djetinjim ponašanjem. Aga smatra da Vlahinja nikako ne može znati što je to prava ljubav.
U očaju Vlahinja prijeti da će se probosti nožem jer ne može podnijeti Hasanagino bezosjećajno ponašanje i manjak njegove ljubavi. Kako bi popravio situaciju Hasanaga je tješi riječima da je voli. Ipak je ona njegova najdraža ropkinja. Također joj govori kako se ne mora brinuti zbog Hasanaginice jer ga ona nije znala voljeti onako kako je njemu trebalo. Znatno oraspoložena Vlahinja pjeva Hasanagi, ali njemu nijedna pjesma nije dovoljno dobra pa zapjeva sam svoju pjesmu, kojom se razotkriva i suptilno priznaje Vlahinji kako su njegove misli ipak još uvijek vezane samo uz Hasanaginicu.
Hasanagina pjesma ovdje služi kao prekretnica u kojoj on drugima, ali i sebi samom priznaje kako je učinio pogrešku. Sad shvaća kako je njega Hasanaginica stvarno poznavala i voljela, ali on nju nije. Ljutito tjera Vlahinju od sebe i šalje ju po Ummihanu.
Prizor drugi
Meho i Ahmed su se došli igrati u očevu sobu, ponijeli su dijelove razbijena posuđa što će im poslužiti kao pribor za kuhanje.
Prizor treći
Ummihana je zabrinuta za svog sina jer ne izlazi iz svoje sobe, pa ga želi ponovo oženiti. Hasanaga se smije na taj njen prijedlog i optužuje je kako je ona prva počela govoriti protiv Hasanaginice i tako njega navela da o njoj loše misli. Sad nije siguran u svoju odluku da protjera Hasanaginicu. Hasanaga je uvjeren kako je Hasanaginica poslušala njegovu zapovijed i otišla samo zbog toga što su tamo bili njegova majka i beg Pintorović te Hasanaginica nije imala izbora nego pokazati ponos.
Ummihana mu savjetuje da ode posjetiti Hasanaginicu ako je još uvijek toliko voli. Hasanaga tada priznaje svojoj majci kako je jednu noć odjahao do njene kuće, ali se u zadnji tren predomislio i vratio se natrag jer je još jednom pobijedio njegov ponos. Sav ushićen spoznajom da ga Hasanaginica voli i kako je on kriv za cijelu situaciju, objavljuje majci da će ići kod Hasanaginice u prošnju. Majka ga zaustavlja jer je prekasno i prenosi mu vijest kako se Hasanaginica prije tjedan dana zaručila i danas se udaje. Ta novost ponovo obeshrabruje Hasanagu koja sad ponovo sumnja u ljubav Hasanaginice.
Prizor četvrti
Hasanaga doziva Sultaniju iz dvorišta kako bi mu prepričala njen susret s Hasanaginicom. Sultanija pokušava uvjeriti oca kako ga Hasanaginica još uvijek voli, ali on svaku ljubavnu izjavu Hasanaginice izvrće i smatra prijetvornom. Čuje se glazba i topot konja u blizini. Sva su se djeca nakupila oko prozora kako bi vidjeli svatove. Sultanija i Fata uz očevo dopuštenje odlaze do ulaza u dvorište, kako bi bolje vidjele majku, a Hasanaga pokušava prikriti svoj nemir.
Prizor peti
Svatovi se zaustavljaju ispred Hasanagine kuće. Djeca uzbuđeno dozivaju svoju majku. Hasanaginica ulazi u dvorište i Hasanagin dvor.
Prizor šesti
Hasanaginica na rubu suza grli i ljubi svoju djecu. Hasanaga neko vrijeme šuti i promatra Hasanaginicu, ali zatim joj počne otimati djecu iz naručja. Hasanaginica sva očajna klone i počne ridati, na što se Hasanaga malo smiri i sažali nad njom.
Prizor sedmi
Svatovi dozivaju Hasanaginicu, na što se ona trgne i počne se pripremati za odlazak. U tom trenutku Hasanaga joj govor kako joj je srce od kamena, što u Hasanaginici izazove burnu reakciju. Hasanaginica se zaleti prema agi Hasanagi i pita ga voli li je, na što Hasanaga odgovara potvrdno. Hasanaginica je u tom trenutku pala u naručje Hasanagi mrtva. Svi su u šoku, a Hasanaga govori kako je umrla od ljubavi. Hasanaga se oprašta od Hasanaginice i moli je za oprost.
O djelu
Hasanaginica je usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u Imotskoj krajini i prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok je nije zapisao 1774. godine talijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je “morlačka balada” (morlačka = ilirička).
Jezik balade prepun je turcizama, što je i logično, uzme li se u obzir da i drama i balada počivaju na predlošku stvarnoga događaja koji se dogodio za vrijeme tzv. kandijskoga rata (1645.-1669.), a kao “dugotrajan i tegotan po svojim razaranjima, ostao je duboko upamćen u svijesti stanovništva Dalmacije zahvaćenog ratnim vihorima. Ratna zbivanja i njihovi protagonisti, poglavito vojni zapovjednici domaćega podrijetla, svoje su trajno mjesto pronašli u narodnoj epici junačkoga obilježja. [3] Povijesno se može ustvrditi da je pri kraju toga rata čovjek zvan Asan-aga Arapović, velmoža i vlasnik sela Zagvozda, Župe i Grabovca bio teško ranjen. On je muž nesretne žene koja se po njemu zvala Asanaginica.
Balada je nastala u Imotskoj krajini, na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine Biokovo (1762 m). Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu.
Povrede koje se spominju u baladi, Asan-aga je zadobio u borbi s kršćanskim odmetnicima (1645.-69.). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, “od stida” kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom. No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u Klis. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je, pošto je došao, tjera s dvora.
To se događa najvjerojatnije između 1645. i 1648. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje, ugovara brak sa “imotskim kadijom”. To je bio jedan od bogatijih Imoćana te je beg Pintorović htio izvući osobnu korist iz toga braka.
Asanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom. Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Asan-agina surovost tada se primjećuje kad doziva djecu: “sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda.”
Analiza djela
Vrsta djela: narodna balada
Vreme radnje: 17. vijek
Mjesto radnje: Imotska krajina
Tema: Tragični nesporazum
Ideja: I mali nesporazum dovoljan je da dodje do tragedije.
Likovi i karakterizacija likova
Glavni likovi: Hasanaga, Hasanaginica, Pintorović-beg i Imotski kadija
Hasanaga: oko 30 godina,crn,snažan,visok,odbojan i ljut muškarac,ponosan,ali veliki junak.Iako je otjerao hasanaginicu on je ipak volio svim srcem sto se pokazuje na pocetku drame.Pored toga on je bio i brižan otac,sin i brat.
HASAN-AGA: At I peškeš!Majko,ona je majka djece moje!
MAJKA:Sikter!
HASAN-AGA:Ona je pod našim rzom i obrazom!
MAJKA:Sikter!
HASAN-AGA:…Pod našim namom i imenom Arapovića.
MAJKA:Sikter,rekoh. … Ovaj odlomak pokazuje njegov ponos i brigu za Hasanaginicom.
HASAN-AGA:U dvoru kako?
MAJKA:Nako…
HASAN-AGA:Djeca kako?…Ovaj odlomak pokazuje njegovu brigu za djecom i dvorom.
Pintorović – beg: oko 35 godina,visok,ponosit,prijek,šutljiv,dobar,ljut,brzoplet i voli svoju sestru…
BEG PINTOROVIĆ:(Prekida) Šta zboriš,pjevaču?
GUSLAR:(Ne da se zbuniti)
Dočeka ga Vranić Ali-beže,
Isprid njega na noge skočio,
Kod sebe mu misto namistio…Beg Pintorović: (Ljut) Stani,ne valja ti pjesma.Kako može beg skakati na noge prid agom?Gdi to ima?Evo kliškog kadije nek reče.
U ovom odlomku jesno je naglašena njegova ponositost.
Sljedeća rečenica pokazuje njegovu brzopleost.
Beg Pintorević : Sestro;dosta zbora!Svati dolaze!Otri suze!Pokaži se čija si!
Pored svoje brzopletosti i ponosa Pintorović-beg je veoma promišljen i dobar čovjek.
Hasanaginica:lijepa,plava,oko 26 godina,bujne kose i tijela,dobra, voli djecu i muža, jadna, tragična.Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je jedan i njen mali nesporazum sa mužem zbog kojeg i dolazi do zapleta radnje koja se završava tragično.Kao i sve žene tog doba njoj su uskraćena glavna prava od kojih je i to da sama odlučuje o svom životu.Njena iskrena ljubav prema mužu se na žalost nije mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema.U mnogim odlomcima i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i čežnja za djecom,kao i tuga,jad i nesebičnost.
Psihički Hasanaginica je jako ožalošćena,potresena i sekirljiva osoba zbog čega je i došlo do tragedije.Što se tiče njenog karaktera, on je veoma pozitivan sto se moze uvidjeti u svim dijelovima drame.Pored toga u nekim odlomcima može se vidjeti da je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba čemu je nastojala da nauči svoju djecu u čemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.
Sporedni likovi:
Majka(Hasan-agina),oko 45 god,sitnih očiju,blijeda lica,bigotna izraza,lošeg karaktera
Majka(bega Pintorovića i Hasanaginice),oko 50 god,smirena i vrijedna
Ajkuna:oko 16 god,lijepa,vižlasta
Abid: nešto stariji od Bega,blagog i dobročudnog izraza i karaktera
Djeca:Starija kćerka,10 godina,tankovijesta,Stariji sin,oko 8 godina,Mlađa kćerka i Mlađi sin,oko 6 godina,blizanci
Pored ovih u drami se pojavljuju još neki likovi koji nisu u cijelini vezani za tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.
