Jadi mladog Werthera – Johann Wolfgang Goethe

Kratak sadržaj

Mladi pravnik Werther još uvijek nije siguran što želi raditi u životu. Dolazi u gradić W. Izgovor da dođe u taj grad bili su mu nedovršeni poslovi njegove majke oko nasljedstva. Stigao je u kraj kojeg krasi lijepa priroda te je sve to dobro za razvoj njegovog dara kojeg posjeduje iz slikarstva. Po prirodi je jako srdačan i prostodušan pa tako osvaja i skoro sve mještane.Jednoga dana Werther je pozvan na bal. Prigodom tog ladanjskog bala upoznaje Lottu.

Ona je kćer upravitelja kneževa vlastelinstva te se brine za osmero sestara i braće nakon smrti majke. Werther se odmah zagleda u Lottu, njezina unutrašnja ljepota, ali i topla vanjština ga očaraju.Iako, zna da je zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Za vrijeme trajanja bala, izbija strašna oluja. Njih dvoje provode noć gledajući olujno nebo, a u mislima je i jednom i drugom, pjesma Friedricha Gottlieba Klopstocka koja ih još više povezuje.

Od te noći Lotta i Werther provode puno vremena zajedno.Kada se Albert vratio s putovanja Werther se s njim sprijateljio i svo troje provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No, ipak, tada Werther počinje sumnjati u Lottinu ljubav i s jedne strane se osvješćuje kako nikada neće biti s njom.

Albert je jako ugodan i simpatičan čovjek, čak sa strpljenjem promatra Wertherove bezazlene iskaze simpatije i nježnosti prema Lotti, ne želeći mu se zamjeriti ili ugroziti Lottinu ljubav. No, Werther je sve zaljubljeniji u Lottu i nije mu dovoljno samo Lottino prijateljstvo. Werther razmišlja o tome kako se razbolio od Lottine ljubavi.

Za rođendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg obožava i crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kada su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jača. Kako ne bi narušio sklad među zaručnicima, Werther odlazi. Da bi zaboravio Lottu, on postaje tajnik kod jednog diplomanta u drugom gradu. Werther se jedno vrijeme zadržao kod diplomata, no njegov nadređeni je bio izrazito sitničav te to kod njega uništava i ono malo volje koje je imao za službu pošto mu ona nikada nije bila posebno privlačna.

On se osjeća kao da nigdje ne pripada. Ne može se poistovjetiti nisi s plemstvo niti s visokim društvom. Nitko nije imao obzira prema njegovoj pjesničkoj duši.Našavši se u jednom visokom društvu (koje njega “pučanina” tjera iz svoje sredine) biva povrijeđen. Jasno su mu pokazivali da je nepoželjan i on podnosi ostavku. Stupa u službu kod jednog kneza, ali ju romantični mladić teško podnosi i uskoro napušta službu. Neuspjehom u pokušaju da nađe zadovoljstvo u poslu povećava se ljubav prema Lotti, koja se u međuvremenu udala za Alberta.

Werther se osjeća neispunjeno jer poslom nije nikako mogao zatomiti svoje osjećaje prema Lotti.Werther se vraća u gradić u kojem je upoznao Lottu. Stanje uskoro postaje neizdrživo. Werther je još nesretniji, a time i frustriranije i nepravedniji. Ne može više niti sakriti odbojnost koju osjeća prema Albertu, a čini mu se da Lotta nije niti sretna s njim.Albert naslućuje Wertherovu ljubav prema Lotti i na lijep i uljudan način kaže Lotti kako bi trebala smanjiti druženja s njim. Čak i ona počinje uviđati da ni njeni osjećaji nisu tako bezazleni. Tada zamoli Werthera da je ne posjećuje par dana zbog velikih priprema za Božić.

Između Werthera i njegove okoline množe se nesporazumi i Lotta bi se iz te situacije htjela izvući, ali ne zna kako. Werther sve više razmišlja o samoubojstvu, a pokušava sada napraviti i zadnje pripreme.Ipak, prije samog Božića, jedne večeri kada je Lotta bila sama kod kuće, Werther je odluči posjetiti. Čita joj prijevod Ossijana, trenutak i emocije ga ponesu. Poljubi i zagrli Lottu. Iako su oboje zaneseni, Lotta se prva pribrala i govori Wertheru da joj više nikada ne dolazi pred oči.

Sve ovo još i više je učvrstilo njegove namjere oko toga da okonča svoj život.Werther šalje po slugama pismo Albertu kako bi mu on posudio pištolje jer mora otići na put. Lotta sluti što bi se moglo dogoditi no ništa ne govori Albertu.Lotta je zadnja dirala pištolj prije nego što je on dostavljen Wertheru. Iste noći Werther je napisao oproštajna pisma te je izvršio samoubojstvo.

Pronađen je sljedećeg jutra u plavo žutom odijelu koje je ga je podsjećalo na dan kada su se on i Lotta upoznali. Pored njega, na pisaćem stolu bila je otvorena knjiga Emilija Galottija.Njegova smrt izazvala je stanje općeg žaljenja kod svih mještana. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao, između dvije lipe na kraju posvećenog groblja. Na posljednji ga je počinak ispratila Lottina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.

O djelu

Izvjesno je da je Goethe bio pod snažnim utjecajem tada aktualnog «pokreta genija» kojeg je predvodio njemački zaljubljenik u narodnu epiku – J. Gottfried Herder. Bio je u snažnom antagonizmu prema klasicističkim, ali i racionalističkim tezama i preporučao je prevlast emocija nad razumom. Takve je postavke usvojio i Goethe, što se jasno vidi kroz razmišljanja njegovog junaka, Werthera (zato se ovaj roman često naziva i opolu autobiografskim). Spomenutom pokretu rado se pridružilo njemačko građanstvo koje se na taj način borilo protiv dotadašnje francuske umjetničke nadmoći, ali i privilegija u kojima je uživalo plemstvo. Umjesto tih baštinjenih privilegija koje je plemstvu priskrbilo njihovo ime, romantičari se zalažu za kriterije zasluga.

Dakle, u 2. polovini 18. st. ispostavlja se da od viška ipak boli glava i dolazi do reakcije na razdoblje prosvjetiteljstva u vidu sentimentalizma. Poklonici novog modnog krika u literaturi ističu, pa i prepotenciraju ljudsku osjećajnost, a likovi im plaču kao kišna godina tako da je čudo što tadašnje knjižnice nisu potopljene. U ranijem razdoblju svoga stvaralaštva (kada je ovaj roman i nastao) Goethe je bio istinski sentimentalist. Još jedna teza koju su tadašnji književnici prigrlili jest uvjerenje da pravi genij – umjetnik stvara poput prirode, a ovakvo smo razmišljanje već susretali u manirizmu. Civilizacija, koja svojim okrutnim pravilima života i rada otupljuje ljudska čuvstva, sada postaje omražena. Propagira se čovjekov povratak prirodi, koja je njegova prakolijevka, i sjedinjenje s njom.

Werthera, a kroz njega Goethea, oduševljava jednostavna životnost svakodnevnice pučana i u što sam se mogla uvjeriti nekoliko puta. Tako je, primjerice, u prizoru dvoje zaigranih dječaka pronašao slikarsko nadahnuće, a ništa ga se nije dojmilo više nego naoko posve uobičajena slika Lotte kako dijeli svojoj braći i sestrama kriške kruha. Werther se divi tim relativno priprostim ljudima koji su voljni rezignirano živjeti svoje sasvim obične živote. Oni su možda neuki i besperspektivni, ali su uspjeli ostati neiskvareni, a prirodnost je osobina koju Wether odnosno Goethe veoma cijeni.

Građani su prikazani kao ambiciozni, probitačni i obrazovani ljudi koji se sve snažnije probijaju prema vrhu društvene ljestvice i kao da samo malo nedostaje da zasluženo zauzmu pozicije koje ipak još uvijek velikim dijelom leže u rukama plemića. Od njihovog pak plemstva nije im ostalo ništa do li imena, a i njega uspješno blate svojim neoprostivim ponašanjem. Redovito se sastaju na najrazličitijim skupovima i gozbama pod izgovorom nekakvih životno važnih poslova i dogovora. Prava je istina da, prenemažući se i smješkajući pred sebi jednakima, uživaju u tonama kuharskih delicija. Posljedica udugo očekivane premoći građanstva jest sveopća težnja za naglim probitkom i život im se svodi na jurnjavu za (još) boljim životom. Werthera žaloste ti distancirani i, vrlo često, zajedljivi građanski odnosi.

Werther pripada sloju pučana, a nemilostivu ruku obijesnih plemića osjetio je prilikom jednog plemićkog primanja na kojem je prisustvovao, a s kojeg je, zbog pripadnosti nazovimo to «krivom» staležu, otjeran.

Romantičarska obilježja u djelu:

• U većini slučajeva osjećaji prevladavaju razumom.
• Plemići i građani su u djelu izmiješani iako nisu izjednačeni, ali se ipak vidi da nisu tako strogo odvojeni.
• Ima mnogo opširnih i detaljnih opisa prirode, Werther puno više priča o svojim osjećajima i duševnom stanju nego o događajima koji se zbivaju oko njega.
• Werther samoubojstvo smatra junačkim djelom, a da je djelo klasicističko on bi vjerojatno ubio Alberta, a ne samoga sebe.
• Djelo nema klasični oblik nego je pisano u posve novom obliku.
• Ima stilskih obilježja koja su u klasicizmu bila nezamisliva (eliptični stil, inverzija).

O piscu

Johann Wolfgang Goethe rođen 28. augusta 1749. godine u Frankfurtu. Bio je pjesnik, dramatičar, pripovjedač, kritičar, mislilac, utemeljitelj njemačke klasične književnosti. Pjesništvom se bavi od rane mladosti, u svoja djela unosi emocije ( Vrijeme : anakreontika -> europska ljubavna lirika iz razdoblja rokokoa ).
Na poziv vojvode Karla Augusta, on odlazi u Weimar gdje i umire kasnije. Tu stvara svoja najveća djela : “Egmont” , “Ifigeniju na Tauridi” , “Torquato Tasso” , “Wilhelm Meister” I i II , te “Srodne Duše”.

Goetheova djela se ne trebaju suditi mjerom savršenstva pjesničkih izraza, već duhom njegove vizije i sposobnošću da otvori nove horizonte čovječnosti. Ovo se očituje u njegovom djelu “Faust”. Zahvaljujući Goetheu, njemačka književnost postaje dio svjetske.

Umire 22. marta 1832. godine, kao što sam ranije navela, u Weimaru.

Analiza djela

Književni rod: epika

Vrsta djela: Tregedija u prozi.

Tema: Patnje mladog Wertera

Ideja: Mozak uvijek ne bira; Samobistvo nije riješenje.

Zabranjena ljubav između dvije osobe zna određenim osobama pomutiti razum i tada dolazi do nepromišljenih i suludih odluka, kao npr. odluka Werthera da si oduzme život.

Likovi i karakterizacija likova

Werther: cijelo djelo govori o pasivnom, sentimentalnom nezadovoljstvu osjecajnog, ali preosjetljivog junaka svog doba, on bjezi od svijeta no ne moze da izbjegne okove koje mu namece drustvo. On se onda potpuno okrece od ljudi i tone u prirodu. Po prirodi je bio inteligentan i osjetljiv. Sudbonosno se zaljubio u lijepu mladu gradjanku Lottu, koja je bila vjerena za drugog mladicam, drzavnog cinovnika Alberta, koji je bio njegov prijatelj, za koga se poslije i udala, a bila je zavoljela njega. Shvativsi da za negovu ljubav nema nade, prihvata cinovnicku sluzbu u jednome obliznjem gradu, gdje je cesto bio izlozen ponizenju, jer je bio obican gradjanin a ne plemic. Mrzovolja i nrespolozenje su pustali sve dublje korjenje u Verterovu dusu, sve su se cesce ispreplitali i postepeno oduzimali njegovo cjelokupno bice. Harmonija njegovog duga bila je skoro potpuno razorena neki unutrasnji zar i zestina koja je uskovitlala sve snage njegove prirode, izazivale su najnemilije ucinke i ostavili mu na kraju samo malaksalost, iz koje se pokusao uzdignuti sa jos vise straha nego sto se do tada borio sa svim nedacama. Strepnja u srcu izjedala mu je preostalu snagu duga, njegovu zivahnost, njegovu ostroumnost, postao je tuzan, sve nesretniji i utoliko nepravedniji sto je bio nesretniji. U stanju potpunog beznadja on je na kraju izvrsio samoubistvo.

Wertherove patnje:

1. Ljubav prema Lotti i njezina neostvarivost
2. Neuklapanje u društvo i nerazumijevanje društvenih normi

Dodatni uzroci ubojstva:

1. Poznanstvo s onim seljakom koji je bio zaljubljen u svoju gospodaricu, i u početku je i sretan, ali kada ga sljedeći put sreće on je nesretan i očajan zbog neuzvraćene ljubavi, a Werther ga na kraju nalazi na sudu kako ga optužuju za ubojstvo iste gospodarice («Ako neće biti moja, neće biti ničija!»)

Albert – realan i stabilan, suprotnost Vertera. Pametan i dobro obrazovan. Osoba od punog povjerenja u koju se može pouzdati jer pruža sigurnost. Iako ga je autor zamislio tako da njegov lik bude suparnik Verteru, na kraju nije predočen kao negativna ličnost. Iako Verter u njemu vidi suparnika, on to nikako nije jer je Lottu upoznao puno prije njega, pa tako ima i veća prava u njenom osvajanju. Iako osećanja Lotti nije otkrio, svojim postupcima daje joj do znanja da će je uvek cijeniti i voljeti. Verter mu je bio jako dobar prijatelj bez obzira na to što je znao da gaji ista osećanja prema Lotti.

Lota – voli ljude, djecu, prirodu i književnost, a u tome je jako slična Verteru. Rano je ostala bez majke i imala je težak život, ali bez obzira na to, veseli se sitnicama koje on donosi, smješi se i raduje mu se. Jako je osjećajna, ali za razliku od Vertera, ona svoju senzibilnost dobro prilagodi situacijama koje je okružuju. Odmah kada je upoznala Vertera, zaljubila se u njega, kao i on nju. Verter je u njoj vidio anđela zbog njenih lijepih osobina. Iako je jako zaljubljena, realna je pa je tako i svjesna svojih obveza prema porodici i Albertu. Živi po pravilima i normama društva i toga se ne želi odreći. Kada shvati da je Verter sve više zaljubljen u nju, ona ga pokušava odgurnuti od sebe kako ne bi patio, što znači da ima veliko srce. Kada joj je izjavio ljubav, ona mu je rekla da joj više ne dolazi pred oči jer nije htela ugroziti svoj položaj u društvu. Time ga je osudila na smrt, a sebe na patnju i bol.