Eldina Tulic
Sadržaj
Kratak sadržaj
Prvi čin
Kir Janja i njegova žena su u kući, on priča o tome kako žene troše mnogo novca na haljine. Juca šije haljinu i žali se što udala za njega, kada ju je prosio obećavao je puno, pokazivao dukate, a sada je videla koliko je ustvari škrt. Kir Janja joj takođe nabacuje kako se u njihovoj kući mnogo jede hleb. Kroz dramu se dalje prožimaju primeri u kojima se Janja prikazuje kao sebičan čovek.
U tom trenutku dolazi sluga Petar sa pismom od kir Dime. On mu traži pozajmicu od deset hiljada forinti i Janja prihvata da mu pozajmi. Kir Janja želi da uda svoju ćerku Katicu za njega iako je mnogo stariji od nje, zato što mu je bitno da ne mora d daje pare za miraz i svadbu. Onda izbacuje slugu Petra i proverava da li je neko u okolini kako bi mogao da otvori kovčeg sa dukatima. On razgovara sa njima i tepa im, tako Sterija na smešan način opisuje Janjinu sebičnost i opsednutost novcem.
Kasnije dolazi notar Mišić koji traži novac za bolnicu kir Janja mu se žali kako nema novac i daje mu malu svotu novca (ceo forinat). Na kraju prvog čina dolazi sluga Petar i obaveštava ih da se štala srušila i ubila konje.
Drugi čin
U drugom činu lektire Kir Janja pojavljuje se Janjina kćerka od prve žene, Katica. Juca i Katica razgovaraju o tome kako mlada devojka treba da se ponaša i drži. Katica se žali kako nema lepe haljine ni miraz da bi se dobro udala. Obe se žale na Janjinu škrtost. U tom dolazi Janja i žali se zbog načinjen štete. Tu je i Mišić.
Janja govori Petru da odere konje kako bi mogao da zaradi od prodaje konjske masti. Juca i Katica opet razgovaraju o Janjinom tvrdičluku: on skida pečate sa starih pisma i topi ih kako bi koristio taj vosak za nova pisma. Ulazi Janja ponovo i žali im se kako su ga prevarili kada je hteo da zameni dukate za novac. Lopovi su mu dali lažan novac.
Treći čin
Kir Janja saznaje još loših vesti. Saznaje da mu se kukuruz pokvario i da ne može da ga proda ukradeni su mu hiljadu forinata u srebru i dvadeset forinata u novcu, nije hteo da kupi novu slavinu za bure sa sirćetom i ono je iscurelo. On hoće da se ubije i razmišlja o načinima: puškom, da se obesi, da se otruje. To bi mu donelo novi trošak . Traži novac od Petra zato što je isekao kaiševe kako bi spasio konja od požara i mlekom gasio požar.
Dolazi notar Mišić, ucenjuje Janju zato što ima lažan novac i to mora da prijavi u magistrat. Mišić to radi kako bi dobio Katicinu ruku, jer je zaljubljen u nju. Janja mu daje ruku svoje kćerke , a umesto miraza izgubljenu obligaciju i Katicin novac. Mišić sve to prihvata. Na kraju mu priznaje da ga je prevario: nije morao da prijavi da ima lažan novac, a izgubljeni novci su pronađeni. Janja se buni, ali Mišić mu ne daje da povuče reč. Saznaju da je kir Dima bankrotirao, Janja tuguje jer mu neće moći vratiti pozajmljeni novac.
Delo se završava srpskom izrekom ,,Skup sve plaća’’ (škrt sve plaća).
O djelu
Školski primjer komedije karaktera nalazimo u komediji Kir Janja Jovana Sterije Popovića, napisanoj 1837. Sterija ovdje varira varira teme iz Plautove komedije Aulularija te Molierovog Tvrdice, ali prilagođava motiv svojoj epohi.
Osnovu za komediju karaktera dao je Teofrast (rođen oko 370. p.n.e.) u svom kratkom spisu „Karakteri“ u kojem daje osnovne crte, krokije, nekoliko oblika ljudskog ponašanja u kojima jedna, negativna osobina, dominira ličnošću. Zapravo, Teofrastovi karakteri su „svedeni u biti na jednu osobinu – škrtost, hvalisavost, mrzovolju“[1]. Međutim, likovi koji se zasnivaju na Teofrastovim karakterima i dan-danas izazivaju smijeh i ovo je još jedan od dokaza kako starost jednog spisa nije mjerilo njegove aktuelnosti.
Teforast je opisao niz augmentiranih osobina, međutim za komediju karaktera su najzanimljivije one koje su škodljive po društvo, poput tvrdičluka, poltronstva, hvalisavosti i licemjerja. Druge osobine, koje nisu škodljive, ali su dosadne, u komediji karaktera ne čine okosnicu, već lajtmotiv komedije.
Sam Teofrast nije pravio neku vrstu sistematizacije karaktera. Ipak to ne znači da je komične karaktere nemoguće sistematizirati. Najčešće se govori o podjeli na one likove koji sebe predstavljaju boljima nego što jesu – tip alazona (ἀλαζών) i na one koji se predstavljaju lošijim nego što jesu – tip eirona (εἴρων). Postoji i treći tip, onaj kojeg možemo nazvati „prevrtljivac“.
I dok alazon sam sebe glorificira, eiron je taj koji će alazonu pokazati besmisao njegove osobine i koji će mu pokazati vlastite granice.
U ovoj Sterijinoj komediji se ismijava zelenaš grčkog porijekla, Kir Janja, tvrdica i sebičnjak. Lihvarstvo, kao društveni motiv, nije nepoznato komediji: sjetimo se Šekspirovog Mletačkog trgovca. Ono što je zajedničko i Shylocku iz Mletačkog trgovca i Kir Janji jeste da su obojica stranci, ne pripadaju u cjelosti zajednici u kojoj se nalaze, već je njihova veza sa zajednicom uspostavljena lihvarstvom. Međutim, dok Shylock postaje gotovo pa tragična figura marginalca i otuđenog čovjeka kojeg je društveni kontekst učinio takvim (Jevrejin u antisemitskoj sredini), Kir Janja u Sterijinoj drami funkcionira kao čist element komedije karaktera, čovjek kojeg njegova karakterna osobina otuđuje od društva.
O piscu
Jovan Sterija Popović (ili Jovan Popović Sterijin) je rođen u trgovačkoj porodici. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Vršcu, Temišvaru i Pešti, a prava u Kežmaroku.
Još kao dijete zbog slabog tjelesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je isključen iz dječjih igara, stalno uz majku, sa urođenim posmatračkim darom. Njihova kuća se nalazila na početnom dijelu Pijace vršačke, u neposrednoj blizini Saborne – Velike crkve. Kada mu je majka naprasno preminula, Sterija je morao da izdrži veliku borbu sa ocem oko daljeg školovanja. Otac mu je bio došljak. Sterija nije zabilježio odakle mu se otac doselio u Vršac. Napisao je samo biografiju svoga dede slikara Nikole Neškovića.
Kad se oženio, Sterija je kao domazet ušao u kuću svog uglednog pokojnog tasta. Ima traga da su starog Steriju, u to vrijeme labavih i neustaljenih prezimena pisali ne samo Stefan Popović (kako je zabilježen u Protokolu kreščajemih, prilikom krštenja prvenca Jovana), nego i Šterija Molerov.
Za vrijeme pohađanja osnovne škole u Pešti, Sterija je imao prilike da u jednom njemačkom pozorištu vidi klasike i najbolje glumce cijele Mađarske, a isto tako i manje klasična dramska uobličavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobličeni tipovi bliski njegovim dotadašnjim iskustvima o bidermajerskom građanstvu. U Pešti je bio blizak prijatelj sa dvije ličnosti rodom iz Vršca: Đorđem Stankovićem, jednim od kasnijih osnivača Matice srpske, i Julijanom Vijatović-Radivojević, kćerkom vršačkog senatora, školovanom u Beču, koja se udala za pomodnog krojača Radivojevića i sama bila spisateljica.
Jedno vrijeme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mjestu dok nije pozvan da dođe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao načelnik Ministarstva prosvjete (od 1842), i na tom položaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoškolske nastave i jedan od osnivača Učenog srpskog društva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. Učestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozorište na Đumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom „Smrt Stefana Dečanskog“. Od 1848. je živio u Vršcu, usamljen i razočaran. Tu je i umro 1856.
Kao načelnik Ministarstva prosvjete (1842—1848) mnogo je učinio za organizovano razvijanje školstva. Godine 1844. donio je školski zakon (Ustrojenije javnog učilišnog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao školski predmet od I do VI razreda gimnazije, ali još uvijek neobavezan za učenike.
Sterija je osnivač srpske drame i jedan od najboljih srpskih komediografa, predstavnik više pravaca među kojima su klasicizam, romantizam i realizam. Tvrdica je klasicistička komedija napisana u tri čina. U delu se pronalazi lutajući motiv tvrdičluka preuzet još iz Plautove Aulularije (zlatni ćup). Kao nadahnuće, pretpostavlja se da je Sterija koristio istoimenu dramu francuskog komediografa Molijera ili Držićev Skup, oba dela nastala po ugledu na Aululariju.
Analiza djela
Vrsta dela: komedija
Vrijeme radnje: prva polovina 19. stoljeća
Mjesto radnje: srpski djelovi Austrije
Tema djela: Zgrtanje novca na razne načine i bezkrupolozno, bez imalo razmišljanja o osjećajima i potrebama najbližih.
Ideja – Negativne osobine Kir Janje i ostalih likova bivaju žestoko ismijani od strane autora.
Likovi i karakterizacija likova
Likovi: Kir Janja, Juca, Katica, beležnik Mišić, Kir Dima – zelenaš i sluga Petar.
Kir Janja – škrti grk, zelenaš, a manje trgovac. Smatrao je da nikada nema dovoljno novca, a iako je bio jako bogat i dalje je mislio da je siromašan. Pohlepan, sebičan i s nikime ne želi da deli svoje bogatstvo. Supruga mu je mlada Juca kojoj je obećao dukate, ali nakon venčanja ona ne dobiva ništa od njega. Ćerku Katicu obećao je dati starom kir Dimi jer on nije za nju tražio miraz. Zbog njegove škrtosti dešavaju mu se i loše stvari pa tako na primer neispravan i loš krov kuće pada na konje i ubija ih. Bio je škrt da popravi krov na vreme. Zbog svoje pohlepe, šrktosti i konstantnim cilje da stekne što više novca, često se dovodi u sukob s drugima što biva i na granici komičnog. Lakoveran je i naivan, mčovek bez imalo ponosa, pa tako na kraju biva i prevaren te ostaje bez velike svote novca.
Sve apsurdne situacije koje se dešavaju u Kir Janjinom životu, ilustracija su njegovog karaktera, a taj karakter je psihološka izopačenost. Sterija je sliku ove ličnosti, preuzete iz stvarnosti, doveo do apsurda da bi podsmeh bio što naglašeniji. Kir Janja je otuđen od ljudi, a najdraže “društvo” su mu novci kojima se obraća kao najmilijem. Živi za “špekulaciju”, a sve što nije u skladu sa onim što on zamisli, za njega ne postoji. Kir Janja je patrijarhalan čovek, ljubomoran i staromodan. On voli zatvoren život i svaki dolazak u kuću bilo koga, smatra štetnim. Kir Janja je komična priroda, ali i nesrećna ljudska sudbina. On ne zna za radost, ljudsku dobrotu i sve ono lepo što život pruža. Sterija ga žestoko kažnjava i time pokazuje čitaocu, odnosno gledaocu, da je besmisleno ugledati se na takve ličnosti.
Juca – mlada Kir Janjina žena. Na nagovor majke se udala za njega zbog novca. Juca je jako nesrećna svojim životom s Kir Janjom, a on se boji da će ga ona prevariti s mlađim muškarcem.
Kir Dima – poreklom Grk. Kir Janja mu je verovao, zato jer je hteo da on oženi njegovu kćerku bez miraza. Kir Dima je pronašao i iskoristio slabosti Kir Janje – govorio mu je samo ono što je on želeo da čuje te mu je tako uspeo izvući novac.
Katica – kćerka od Kir Janje koju je dobio u prvom braku. Ona ima samo njega i smatra ga dobrim čovekom te ga poštuje. Budući da je Kir Janja bio škrt, nije previše ulagao u njeno obrazovanje. Hteo je da je uda za Kir Dimu, iako je on bio dosta stariji od nje, ali ona se na kraju ipak udala za Mišića.
Mišić – notar koji je zaljubljen u Katicu pa stalno dolazi u Janjinu kuću kako bi je mogao videti i pričati sa njom. Na kraju je uspeo isprositi njenu ruku.
Petar – verni sluga koji u kir Janjinoj kući radi jedanaest godina. Nije bio dovoljno plaćen, a na kraju je dobio i otkaz.
