Lektire.ba - Pomoć pri pisanju lektira
Lesi se vraća kući – Eric Knight

Lesi se vraća kući – Eric Knight

Kratak sadržaj

U malenom mjestu Grinal Bridžu u pokrajini Jorkšir, živjela je rudarska porodica Sama Karakloa. Sam je imao sina Džoa koji se nije odvajajo od keruše Lesi, vjerna Lesi svakog dan je čekala Džoa ispred škole i pratila ga kući.

Međutim zbog siromaštva Džoov otac Sam bio je prinuđen prodati Lesi bogatom vojvodi od Rudlinga za 15 funti. Vojvoda od Rudlinga poklonio je Lesi svojoj Priscili a slugu Hejnsa zadužio je da brine o Lesi. Ali Lesi se nije mogla naviknuti na novi dom i odbijala je hranu, samo je tužno cviljela i željela se vratiti u rodni dom.

Prvom prigodom kad lesi treba dočekati Džoa ispred škole, lesi bježi i vraća se Džou. On je presretan, ali majka i otac mu naređuju da više nesmije dovoditi psa kući. Ljutiti sluga Hejns vratio je lesi nazad.

Djevojčici Priscili bilo je čudno zašto Lesi bježi od njih i znala je da pas kod njih nije sretan. Sluga Hejns ogradio je štenaru žicom, ali Lesi preskače žicu i ponovo bježi Džou. Ovaj put Džo bježi od kuće i zajedno sa Lesi odlazi u močvaru, ali otac ga tamo pronalazi i grdi ga. Lesi je ponovo vraćena Rudlingovima.

Otac saopćava Džou da je vojvoda odveo Lesi na sjever u Škotsku, gdje će je odvesti na izložbu pasa. Lesi se nikako nije mogla naviknuti na hladnu klimu u Škotskoj, a sluga ju je držao vezanu na lancu. To je razljutilo Priscilu i vojvodu i on naređuje Hejnsu da svaki dan šeta Lesi. U šetnji Lesi iskorištava Hejnsovu nepažnju i otima se i bježi prema jugu.

Na putu prema jugu upala je i u veliku Škotsku oluju i grmljavinu, ali Lesi jeza sebe našla sklonište u pećini i kad je oluja prstala nastavila je svoj put. Nakon četiri dana putovanja Lesi je osjetila strahovitu glad i krenula je u potragu za hranom. Nanjušila je kunića i susrela je lasicu koja je u čeljustima imala ubijenog kunića. Lesi je otela kunića i slasno ga pojela.

Na svom putu Lesi nailazi na jezero koje mora zaobići, putovanje oko jezera trajalo je sedam dana. U blizini jednog sela preplivala je nabujalu rijeku i od hladnoće dobila groznicu, a u šapi je imala bolno zabijen trn. Ipak nakon devet dana Lesi je ozdravila i nastavila svoj put. Na tom putu upala je u jednu čobansku čeku koju su čobani pravili za pse lutalice i jedan od njih pucao je i ranio Lesi u slabinu, zatim su je napali čobanski psi ,ali Lesi im se hrabro suprostavila zbog čega su joj čobani poštedjeli život.

Potom je došla u predio škotskih ravnica i kad je prelazila jedan most uhvatili su je šinteri ali je opet uspjela pobjeći. Ubrzo se našla kod jedne rijeke koju je Lesi preplivala bila je granica između Škotske i Engleske. Lesi je ponovo bila izmorena, malaksala je kod jedne kuće, bila je to kuća starijeg bračnog para, gospodina Dena i gospođe Dali. Oni su pronašli izmorenu Lesi i unijeli je u toplu kuću dali joj hranu i odlučili da je usvoje.

No Lesi je i dalje osjećala potrebu da krene kući i gospođa Dali ju je pustila. Tako je Lesi opet krenula na jug. Na putu je upoznala lončara Ranlija Palmera koji je zaprežnim kolima putovao i prodavao lonce i priređivao cirkuške predstave po cijeloj Engleskoj. I Lesi im se priključila, ali je osjećala da cirkuski posao nije za nju već za pudlicu Tutsi. Nakon što je pomogla Ranliju da svlada skitnice koje su ga napale Lesi nastavlja svoj put prema jugu.

Počela je zima i padao je snijeg. Iscrpljena Lesi zapala je i smeteno i bespomoćno klonula na zemlju. Imala je tešku upalu pluća ali uspjela je doći do cilja pred školu u Grinal Bridžu. Tu ju je pronašao Džo i odveo kući zajedno sa jednim rudarom.

Lesi se tako vratila kući prešavši više od 400 milja. Lesi je bila teško bolesna ali uspjela je ozdraviti uz pomoć Karakloovih. No oduševljenje dječaka Džoa brzo je prestalo kad se u kući pojavio vojvoda Rudling sa unukom Priscilom. Na nagovor unuke vojvoda se pretvarao da ne prepoznaje Lesi a za njegovatelja svojih pasa uzeo je poštenog Sama Karakloa.

U kući Karaklovih konačno je zavladalo blagostanje i sreća. Sretni dječak Džon je tako opet bio uz svoju Lesi kojoj je često šaptao: “Ti si moje vjerno pserto, moja vjerna čuvarkuća”.

O djelu

Lesi se vraća kući bez sumnje je jedna od najomiljenijih dečijih knjiga koje su se pojavile do današnjeg dana. Od vremena kada je napisana, davne 1940. godine, pa do danas objavljena je na engleskom jeziku i u prevodu na brojne druge jezike sveta toliko mnogo puta da je tačni broj izdanja gotovo i nemoguće ustanoviti.

Taj podatak govori nam o ogromnoj popularnosti koju dirljiva priča o vernom psu Lesi uživa među mladim čitaocima. Možda ti je poznato da je po ovoj knjizi snimljen svojevremeno i igrani film, koji su sa oduševljenjem gledali milioni dece i odraslih širom sveta, a ime Lesi postalo je pravi sinonim za pasminu škotskog ovčara, poznatog još i kao koli (collie, colly).

To je vredan, inteligentan i veoma lep pas dugačke njuške, svilenkaste bele, zlatnožute i crne dlake i dostojanstvenog držanja i hoda. Sigurno ste ponekog škotskog ovčara već videli i na ulicama gradova u kojima živite ili koje ste posetili.

Ovo je knjiga koja nam pokazuje da je pas stvarno najbolji čovjekov prijatelj i da bi neki ljudi mogli upravo od ovog psa naučiti ponešto o odanosti. U knjizi Lesi se vraća kući govori se o raznim dogodovštinama koje doživljava Lesi sa svojim vlasnicima.

O piscu

Erik Najt bio je engleski pisac i scenarista. Rođen je 1897. godine u Jorkširu u Engleskoj. Bio je treći od četvorice sinova u porodici Najt. Rođen je u bogatoj porodici, ali njegov otac je ubijen kada je Erik imao tri godine, pa je njegova majka morala da ide u Rusiju kako bi prehranila porodicu. Erik se još kao mladić preselio u Ameriku.

Tokom Prvog svetskog rata bio je vojnik u kanadskoj armiji, a tokom Drugog svetskog rata borio se na strani američke vojske, gdje je imao čin majora. Neposredno pre smrti, tačnije 1942. godine preuzeo je američko državljanstvo.

Iako je napisao brojne romane koji su doprineli njegovoj popularnosti, ipak je najviše upamćen njegov dirljivi roman Lesi se vraća kući.

Erik Najt je umro u Americi u padu aviona 1943. godine.

Analiza djela

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje -Pocetak dvadesetoga vijeka

Mjesto radnje – Engleska

loading...

Tema: Herojski put psa Lesi od Gornje Škotske do njenog doma u Grinal Bridžu, kao i ljubav dečaka Džoa prema Lesi, i njena vernost prema Džou i njegovim roditeljima.

Ideja: Ovo je knjiga koja nam potvrđuje istinitost tvrdnje da je pas najbolji čovjekov prijatelj i da bi mnogi ljudi mogli učiti od Lesi o odanosti i poštovanju svojih prijatelja.

Likovi i karakterizacija likova

Likovi: Lesi, Joe, Sam, Priscilla, vojvoda od Rudlinga, Dan’l Fadden i Dally, Rowlie, Hynes…

Analiza likova

Joe – skroman dječak koji je dane provodio u igri sa svojom najboljom prijateljicom škotskom ovčarkom Lesie. Jako ju je voljeo i bio je tužan kada je ostao bez nje. Poduzeo je sve kako bi se njih dvoje ponovo mogli družiti. Bio je odan, hrabar i plemenit. Nije se bojao rada, a odrastao je u rudarskoj obitelji u kojoj ga je otac naučio da se radom može izvući iz siromaštva.

Lesi – škotska ovčarka koja je živjela u obitelji Sama Carraclougha. Jako je voljela dječaka Joea i svaki se dan s njim igrala te ga je čekala ispred škole kako bi ga otpratila kući. Bila je vjerna i zahvalna, hrabra i dobroćudna. Kada ju je Sam prodao jer njegova obitelj nije imala novca, Lesi je bila jako tužna u novoj obitelji. Učinila je sve kako bi ponovo bila u svom rodnom domu.

loading...

Eldina Tulic

Oglasi

Kategorije

Oglasi

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.