Nosač Samuel lektira – Isak Samokovlija: Analiza i kratak sadržaj

Kratak sadržaj

Saruca je djevojka koja je nesretna i puna tuge,majka i maceha su joj umrle,a ona se brine o kuci i mladjim sestrama.Zbog zelje da pomogne svojim sestrama , Saruca se nikada nije udavala, pored toga sto je zeljela da pomogne sestrama bio je i jos jedan razlog zasto se ona nije udavala, niko je nije htio za zenu. Nosac Samuel je bio zadnja prilika za njenu udaju-on je bio udovac ,zena mu je umrla. Ni on nije bio mlad tako da su svi mislili da su on i Saruca odlican par…Saruci se svidja ta ideja,ne zbog Samuela vec vise zato da ne bude sama.

Ali,Samuelov ujak trazio je 20 dukata kao miraz,naravno,to je bilo puno,a Saruca i njen otac nisu ni imali toliko.Tako su poceli Samuelov ujaka i Papuca-Sarucinog oca počeli pregovarati. Na kraju su se nadosli oko 10 dukata,pa eto,to bi i bilo uredu,samo jos da te dukate zelio dati Jakov,Papucov sin koji je bio mesar-hladan i prilicno los covjek,on je zaradjivao novac, i akoder je bio skrtac. Na nagovor oca Jakov je ipak dao tih 10 dukata Dan prije svadbe i vjencanja,Samuel je sa ujakom dosao kod Saruce i njene porodice da se svi lijepo dogovore i pripremen za svadbu,i tada je riđi brat Jakov Samuelu trebao da da dukate,medjutim,posto je bio ljut i pijan,i posto su svi vise obracali paznju na Samuela nego na njega,on se naljutio i poceo se derati na Samuela. Bacio mu je 10 dukata kao psu i bijedniku i poceo ga vrijedjati.

Rekao mu je da on nikad ne bi ni pogledao Sarucu da nije tih 10 dukata(to je i bila istina,jeste bila istina jer se Samuel vise radovao dukatima neko vjencanju i novoj zeni,sanjao je kako ce otvoriti radnju i postati trgovac).Samuel je zbog Jakovove reakcije i zbog same Saruce-da nju ne povrijedio odbio dukate i uzeo Sarucu.Jakov je bio otjeran sa te proslave a dukate je odnio sa sobom i potrosio ih uzalud.Na dan vjencanja Saruca je bila preplasena i uznemirena ali kad je vidjela da su svi dosli,opustila se i uzivala.Svadba je bila lijepa i prosla je bez problema. nakon vjencanja poceo je zajednicki zivot Samuel i Saruce.Bilo im je lijepo.Iako nisu imali novca,bili su prilicno sretni i zadovoljni i lijepo su se slagali.

Saruca je mislila da Samuel nije zaboravio dukate i da bi on opet zelio te dukate(naravno Samuelu vise nikad nisu ni pali napamet dukati)i pocela se plasiti da ce se Samuel naljutiti ili je mozda cak zamrziti.Samuel je ustvari htio dijete a ne dukate,Saruca je takoder zeljela dijete ali nisu imali srece sve do jednog dana.Kada se Saruca porodila rodila je jednog malog sina. Nakon tog dogadaja Saruca i Samuel su se jos vise priblizili jedno drugome, Saruca je i zaboravila na deset obecanih dukata i posvetila se svojom novoj sreci….

Analiza likova

Saruca, Samuel, brat Jakov, tetke, sestre, otac Papuco, Samuelov ujak….

Saruca: Vrijedna zena,koja je naucila da radi,prava je domacica,i ne zeli nikome nista biti duzna,puno se trudi da ima lijep i miran zivot…

Samuel: Covjek kojeg zivot nije stedio,vrijedan je i posten covjek,posao mu nije lak tako da masta o boljem,ali nema puno srece,ali nista od toga ga nece natjerati na nesto zabranjeno,nikad ne bi uzeo tudje i trudi se da nikog ne povrijedi…

Brat Jakov: Prilicno “tezak” i komplikovan covjek,misli da vrijedi vise od ostalih jer ima dobar posao i dobro zaradjuje… Ipak,on je skrt i los covjek,iako ne zali dati novac ili bilo sta za svoju porodicu ali se tesko slaze sa drugim ljudima i tesko im cini usluge……

Tema

Težak život Samuela i Saruče, i njihova želja za srećom….

Bilješka o piscu

Isak Samokovlija rođen je u Goraždu, 1889. godine. U Beču je diplomirao medicinu. Kao liječnik je du­go (1918 – 1941) radio u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Li­ječnička praksa pružila mu je široke mogućnosti upozna­vanja života ljudi predratne provincije, a bliskost jevrejskoj tradiciji i kulturi olakšala saživljavanje s patnjama i nadanjima jevrejske sirotinje sarajevskih Bjelava. Odatle potiču i dva glavna izvora njegovih književnoumjetničkih nadahnuća. U književnosti se javio kao formiran, zreo pisac. Već prva pripovijetka – Rafina avlija – znači nesumnjiv doprinos našoj književnosti. Sebi svojstvenim, neponovlji­vim, lirski obojenim i slikovitim jezikom osvijetlio je jed­nu dotad nepoznatu sredinu, sredinu sefardskih Jevreja, u kojoj je bijeda sasvim običan nemio gost kao i u toli­kim drugim našim etničkim i nacionalnim sredinama. Umjetničke sklonosti ispoljene u Rafinoj avliji oplodiće se poslije u brojnim pripovijetkama istog usmjerenja.
O rodnom kraju (Drina, Hanka i dr.) pisaće Sa­mokovlija isto toliko poneseno, lirski ustreptalo i ozbiljno. Ako i nije uvijek uspijevao da dosegne uvjerljivost i du­binu svojstvenu pripovijetkama jevrejskog kruga, u prozu vezanu uz Goražde i okolinu, uz Drinu – pretočio je svoj iskreni zanos i neraskidivu privrženost obzorjima vlasti­tog djetinjstva i mladosti.Objavio je niz zbirki pripovijedaka: Od proljeća do proljeća, Pripovetke, Nosač Samuel, Tragom živo­ta,Solomunovo slovo. Sedamdesetih godina, posmrtno, izdata su u Sarajevu (Izdavačko preduzeće “Svjetlost”) i njegova Sabrana djela. Umro je 1955. godine.