Pinokio lektira – Carlo Collodi: Analiza i kratak sadržaj

Pinokio se baci u more kako bi spasio oca. Plivao je cijelu noć, a onda je stigao na neki otok gdje mu je Dupin rekao da je barka njegovog oca sigurno potonula zbog nevremena, a oca sigurno pojeo strašni Morski pas.Pinokio je došao u Selo pčela radilica kako bi potražio nešto za jesti, ali je ubrzo shvatio da za hranu mora raditi, a to mu je teško palo. Neka žena mu je dala vode, a on joj je pomogao nositi vrč u zamjenu za hranu. Pinokio prepozna tu ženu kao Vilu, koja je sad bila dovoljno stara da mu bude majka. On izrazi želju da postane pravi dječak, ali Vila mu kaže da onda mora biti dobar i poslušan, ići u školu i izabrati zanat, a on obeća da će tako i učiniti.Krenuo je u školu i bio marljiv i pažljiv učenik, ali ga je Vila upozoravala da pripazi jer se druži s lošim dečkima koji bi ga mogli odvratiti od škole. Jednog dana oni ga pozovu da propusti školu i pođu s njim vidjeti Morskog psa.

Nakon nagovaranja, Pinokio im se pridruži, ali ubrzo shvati da su ga nasamarili samo kako bi propustio školu. Oni se potuku i jedan dječak smrtno nastrada. Svi osim Pinokija pobjegnu, a onda pristignu oružanici koji su željeli uhititi Pinokija jer su smatrali da je on kriv, ali Pinokio pobjegne. Proganjao ga je pas Alidoro, ali nije znao plivati pa ga Pinokio spasi od utapanja i nastavi dalje.Plivao je dok nije došao do spilje, a tamo se uhvatio u ribarevu zamku. Ribar pomisli kako je Pinokio riba koju još nije vidio i poželi ga pojesti. Pojavi se pas Alidoro i spasi Pinokija, a on na povratku u Vilinu kuću, sazna da je dječak Euđenije ipak živ, ali i da se smatra da ga je Pinokio napao.

Kad se vratio Vili, obeća joj da će popraviti svoje ponašanje i biti poslušan, a ona mu zauzvrat obeća da će ga pretvoriti u dječaka.Ubrzo Pinokio pogazi svoju riječ i s prijateljem Lučinjolom zaputi se, na kolima koja su vukli magarci, u Zemlju igračaka, gdje navodno nema škole i cijeli dan se zabavlja. Pinokio se tako zabavljao pet mjeseci, a onda se jednog jutra probudio s magarećim ušima. Ubrzo nakon toga pretvori se u magarca i počne njakati. Posjetio je svojeg prijatelja Lučinjola kojemu se dogodila ista stvar.

Čovječuljak koji ih je vozio kolima u Zemlju igračaka, sad ih je odveo na sajam i prodao ih. Pinokio je završio u cirkusu, ali se tijekom predstave ozlijedio i gospodar ga proda nekom čovjeku koji mu je htio oderati kožu. Objesio mu je kamen oko vrata i bacio u vodu da se uguši. Nakon dvadesetak minuta, zaključio je da se magarac sigurno utopio, ali kad ga je izvukao iz vode, ugledao je lutka Pinokija. Magarca su ribe pojele dok je bio u vodi, pa se on opet vratio u svoje prvobitno stanje.Plivajući dalje, Pinokio je naišao na neku hrid gdje se nalazila Kozica koja ga je podsjetila na Vilu, ali on ne stigne do hridi jer ga je pojeo Morski pas. U utrobi Morskog psa sretne svojeg oca i oni pobjegnu dok je Morski pas spavao otvorenih ralja. Dugo su plivali, a kad Pinokio više nije imao snage nositi oca na leđima, do obale im pomogne Tuna koja je također pobjegla od Morskog psa.

Na obali sretnu Mačka i Lisicu. Mačak je sad zaista bio slijep, a lisica olinjala, ali Pinokio im odbije pomoći.Stigli su do neke kolibe i otkrili da se tu nalazi Zrikavac. Pinokio je svako jutro radio kod povrtlara Đanđe u zamjenu na čašu mlijeka za njegovog oca. Počeo je i učiti, a zaradio je i dovoljno novca da si kupi odijelo. Saznao je da je njegova Vila bolesna i siromašna i novac je dao njoj te odluči još više raditi kako bi joj mogao pomoći. Ona mu je došla u snu i rekla da mu oprašta sve njegove nepodopštine, a kad se probudio, više nije bio lutak nego pravi dječak.

Stigli su do neke kolibe i otkrili da se tu nalazi Zrikavac. Pinokio je svako jutro radio kod povrtlara Đanđe u zamjenu na čašu mlijeka za njegovog oca. Počeo je i učiti, a zaradio je i dovoljno novca da si kupi odijelo. Saznao je da je njegova Vila bolesna i siromašna i novac je dao njoj te odluči još više raditi kako bi joj mogao pomoći. Ona mu je došla u snu i rekla da mu oprašta sve njegove nepodopštine, a kad se probudio, više nije bio lutak nego pravi dječak.

Analiza likova

Pinokio – glavni lik kojeg je izradio od drva drvodjela Đepeto. Već kada ga je izrađivao imao je s njim problema. Nos mu sve više i više rastao bez obzira koliko bi ga Đepeto skraćivao. Još dok ga nije ni dovršio lupao ga je nogom po nosu, a s glave mu je skidao vlasulju. Pobjegao ga je od kuće, ali prije toga je otjerao starosjedioca Zrikavca koji mu je htio dati dobronamjerne savjete. Kada se našao sam bez oca mu Đepeta, shvatio je što je to glad. Sebičan, misli samo na sebe. Kada se Đepeto vratio iz zatvora gdje je bio zbog njega, nije mu ostavio ništa za jesti, sve je pojeo. Nije ništa znao pa je tako stavio drvene noge na peć i one su izgorjele. Tata mu je obećao napraviti nove noge, ako će ići u školu. Malo pomalo shvatio je da se dobro mora vraćati dobrim. Uvidio je što znači biti plemenit kada je otac prodao usred zime ogrtač da bi mu kupio početnicu. Uči iz svake nezgodne nešto dobro, umjesto da krene u školu i sluša starije. Ipak, na kraju će se promijeniti i postat će dobar i plemenit dječak koji se lijepo odnosi prema članovima svoje obitelji.

Tata Đepeto – brižan otac svoga sina Pinokija iako mu on to nikako ne vraća. Pomaže mu na sve načine, žrtvuje se i upada u opasnosti. Iako je siromašan, ima veliku maštu uz pomoć koje si uveseljava dane.

Zrikavac – dobronamjernim savjetima pokušava Pinokija vratiti na pravi put, ali on ga udara čekićem u glavu. Kasnije se pojavljuje u priči kao duh, odnosno savjest Pinokija.

Plava vila – imala je modru kosu i pomogla je Pinokiju da se spasi od smrtne opasnosti. Transformirala se u plavu vilu pa u Dobru ženu, zatim u kozicu da bi naposljetku postala Pinokijeva majka. Bila je dobra i brižna prema njemu.

Mačak i lisica – lažni su bogalji koji se predstavljaju Pinokiju tako samo da bi od njega izvukli novac. Savjetuju mu da se ne treba raditi. Grubi su, bezobzirni, lažu i predstavljaju samo zlo.

Lučinjolo – vragolast i nemaran dječak. Sve pustolovine s njim ne mogu završiti dobro. Pouka je da pripazimo kada se družimo s takvim dječacima čak i onda kada se predstavljaju za prijatelje.

Bilješka o autoru

Carlo Collodi, pravim imenom Carlo Lorenzini, rođen je 1826. godine u Firenzi. Otac mu je bio kuhar i majka domaćica, rodom iz malog mjesta Collodija, po kojem si je Carlo kasnije uzeo umjetničko ime.Carlo je za života radio mnogo različitih poslova. Bio je prodavač u knjižari, prevoditelj s francuskog i pisac komedija. Bio je politički osviješten i ponosio se svojim domoljubljem. Bio je dio pokreta za oslobođenje Italije. Bavio se politikom, a neko vrijeme je radio kao novinar.Iako je Collodi najpoznatiji kao dječji pisac, dječjom književnosti počeo se baviti tek s navršenih 49 godina, 1875. godine. Ali od tog trenutka, on se u potpunosti posvetio dječjoj književnosti. Napisao je nekoliko knjiga; “Giannettino”, “Manuzzolo” i “Pinocchio”, a ovaj zadnji ga je proslavio po cijelom svijetu. Priča je prevedena na mnoge jezike i proglašena “najvećom knjigom na svijetu”. Između ostalog i zato što je dječja književnost 19. stoljeća bila poznata po isticanju primjera dobrog života i istovremenom održavanja moralnih bukvica. Ali kod “Pinokija”, Collodi je prekinuo tu sumornu tradiciju. Stvorio je zanimljiv lik, koji je od početka bio povodljiv i neposlušan, ali je kroz priču i brojna životna iskustva prošao moralnu pretvorbu od zločestog do dobrog dječaka.Carlo Collodi je umro 26. listopada 1890. godine.