Lektire.ba - Pomoć pri pisanju lektira
Pipi Duga Čarapa lektira – Astrid Lindgren: Analiza i kratak sadržaj

Pipi Duga Čarapa lektira – Astrid Lindgren: Analiza i kratak sadržaj

Kratak sadržaj

U jednom gradiću u Švedskoj na njegovom samom rubu, bila je oronula kućica sa starim i zapuštenim vrtom. Tamo je živjela Pipi Duga Čarapa. Obitelj Duga Čarapa živjela je u toj kući već dugi niz godina jer je kuću još davno kupio Pipin otac Efraim Duga čarapa.

Pipin tata je uvijek zamišljao kako će u toj kući provesti cijeli život i doživjeti starost, no dogodila se nesreća i val ga je jednom prilikom odnio s palube. Od tada je on nestao… Pipi nikada nije niti pomišljala da se njezin tata neće vratiti jednoga dana i da se možda utopio. Čvrsto je vjerovala da će ga jednom ponovo ugledati.

Pipi se isticala među djecom zbog toga što je bila jedna sasvim neobična djevojčica. Bila je jako snažna te se znala brinuti o sebi, a s tatom je proputovala gotovo cijeli svijet s njegovim brodom koji se zvao “Vrtirepka”.

U Pipinom susjedstvu živjeli su brat i sestra Tomi i Anika. Njih dvoje su dugo očekivali kada će se u susjedstvo doseliti neka obitelj koja će imati djecu njihovih godina, a kada se to konačno dogodilo, oni nisu mogli vjerovati.

Pipi su vidjeli kao djevojčicu neobičnog ponašanja i čudnog izgleda. No, odmah su se sprijatelji i to već na prvom susretu kada ih je Pipi pozvala kod sebe u kuću na doručaka. Tada su upoznali i ostale stanare kuće “Pipinovac”. To su bili majmun Nilson i konj koji je živio na verandi jer mu se u sobi nije sviđalo, a u kuhinji je smetao.

Sljedećeg jutra Tomi i Anika spremili su se brže nego inače i pohitali su kod svoje nove susjede Pipi nadajući se da će im taj dan biti zabavniji od mnogih drugih do sada provedenih. Kada su stigli u “Pipinovac” ugledali su Pipi sasvim bijelu od brašna jer je pekla paprenjake.

Pipi je taj dan organizirala da će se igrati stvarotražitelja jer je smatrala da još postoji mnogo stvari na svijetu koje treba pronaći. Anika i Tomi nadali su se da će naći blago, nešto poput zlata, ali Pipi nije bila za to zainteresirana. Nju su zanimale druge stvari. Zanimale su je stvari koje drugima nisu imale nikakvu vrijednost, ali Pipi je svakoj našla njezinu namjenu.

Provodili su dan tako u igri, kada su naišli na petoricu dječaka kako tuku dječaka Vilija. Pipi nije voljela nepravdu i jako se naljutili. Tomi i Anika tada su prvi puta vidjeli kako je ona ustvari snažna. Dvojicu od njih je podigla na drvo gdje ih je objesila preko grane, jednoga je bacila preko ograde i završio je u vrtu, jedan je završio u dječjim kolicima na cesti, a zadnjeg je posjela visoko na stup.

Nakon toga vratili su se svi zajedno u Pipinovac. Pipi nije bila sretna s činjenicom da Tomi i Anika nisu pronašli nikakvo blago. Iz tog razloga odlučila je Aniku uputiti neka pogleda u stari panj, a Tomija da pregleda šupljinu drveta. I tamo su uistinu pronašli nove stvari. Anika je našla crvenu koralju ogrlicu, dok je Tomi našao predivan notes s kožnim koricama. Odlučili su da će sada svakoga dana biti stvaroistražitelji.

Pipi je zaključila da je sada vrijeme da krene na spavanje. Prije spavanja imala je običaj da si sama pjeva uspavanku, a spavala je u čudnom položaju jer se tako, prema njezinim riječima, spava u Gvatemali. Naime, glava joj je bila ispod pokrivača, dok su joj noge bile visoko na uzglavlju. Smatrala je da je to najbolji način za spavanje.

Ostali stanovnici malog gradića smatrali su da devetogodišnja djevojčica nikako ne može živjeti sama pa su odlučili kako je najbolje da pošalju dvojicu policajaca u Pipinu kuću, a oni će se pobrinuti za nju i odvesti je u dječji dom.

Kada je ugledala policajce Pipi im se jako razveselila jer ih je jako voljela. Oni su popričali s njom i pokušali su je uvjeriti kako bi bilo najbolje da krene u školu i da živi u dječjem domu, no Pipi za to nije htjela niti čuti. Ona je imala opravdanje za to da je najbolje da ostane kod kuće.

Tada su je policajci htjeli uloviti na silu, a Pipi je trčala jer je mislila da se oni žele igrati lovice. Policajcima je Pipino trčanje već postalo jako zamorno jer jurili su po verandi, po krovu kuće i po balkonu. Dosjetili su se kako je najbolje da se posluže lukavstvom. Pipi je tada zaključila kako više nema vremena za policajce i odnijela ih je ispred kuće u vrt. Policajci su javili ljudima kako Pipi nije pogodna za dječji dom.

Tomi i Anika svaki su dan išli u školu i odlučili su nagovoriti Pipi da bi im se i ona mogla pridružiti. Pipi je mislila kako to možda i nije tako loša ideja jer će tako bar imati praznike.

Prvi dan Pipi je došla u svom stilu u školu. Prvo je zakasnila dva sata jer nije voljela rano ustati, a onda kada je došla, sjurila se u razred tako da su svi skočili od straha. Isto tako, do škole je došla na svom konju.

Ipak, učiteljica je ljubazno primila Pipi i poželjela joj dobrodošlicu. Pokušala je ispitati kako se ona snalazi u matematici, ali Pipi se čudila kako učiteljica ništa ne zna i mora za sve ispitivati nju i ostalu djecu.

Sve što je radila u školi, od pisanja, računanja do crtanja, Pipi je radila na sebi svojstven način. Ostala djeca u razredu su joj se čudila, a učiteljica je gubila strpljenje te je zaključila da je Pipi jako nemirna i teška. Pipi se ispričala zbog svog ponašanje te je svima objasnila da je razlog tomu što je nitko nije mogao naučiti lijepom ponašanju jer joj je mama anđeo, a tata urođenički kralj.

Učiteljica i Pipi postigle su zajednički dogovor da Pipi dođe u školu ponovo kada malo odraste, a Pipi joj je rekla da smatra da je ona jako dobra učiteljica. Da joj se oduži, Pipi joj je htjela pokloniti zlatni sat, što je učiteljica odbila jer se radilo o skupom poklonu. No, Pipi joj je tada rekla da će ona doći onda i sutradan u školu pa će se sigurno opet svašta dogoditi.

Nakon toga, izletjela je u dvorište gdje se oko nje odmah skupilo puno djece kako bi svi potapšali njezinog konja. Pipi im je ispričala o školi u Argentini. Naime, tamo djeca uče čitati samo petkom, a glavna im je zadaća da jedu bombone s kojih papire skida učiteljica.

Tomi i Anika svaki su dan uživali igrajući se s Pipi. Tako su se jednoga dana popeli na stari hrast gdje su otkrili unutar stabla veliku duplju za koju su zaključili da će im sada poslužiti za skrovište.

Sljedećeg dana Pipi je povela djecu na izlet. Tamo je Tomija napao bik, a Pipi ga je ukrotila onako kako se to radi s divljim konjima.

Uskoro je u grad stigao cirkus, a Tomi i Anika su odlučili odvesti Pipi kako bi se svi zajedno lijepo zabavili. Pipi se oduševila cirkusom, a jedini problem joj je bilo mirno sjediti za vrijeme cirkuskih točaka. Zato je Pipi sudjelovala u svim točkama. Gledatelji su bili oduševljeni, a direktor cirkusa jako ljut.

Jedne večeri Pipi je odlučila izbrojati sve svoje zlatnike da vidi koliko joj je još preostalo. Tada su joj stigla u posjetu dva lopova, Blum i Gromoglasni Karson i zamolili je nešto za jelo. Kada su shvatili da je Pipi bogata, a još k tome i da živi sama, odlučili su ostati i ukrasti joj zlatnike.

Te noći kada su se svjetla u kući ugasila, kradljivci su se zaputili po svoj plijen. No, jako su brzo morali odustati jer su osjetili na sebi Pipinu snagu. Nakon toga natjerala ih je da s njom zaplešu polku. Dala im je jelo i svakome po jedan zlatnik te se oprostila s njima.

Došao je dan kada je bio Pipin rođendan. Pipi je pozvala svoje prijatelje iz susjedstva na slavlje. Na tom rođendanu i gosti su dobili poklone jer je Pipi bila jako darežljiva. Tomi je dobio frulu od slonovače, a Anika je dobila broš koji je imao oblik leptira.

Pipi je predložila da se idu igrati i to više ni manje nego na tavan gdje će pozdraviti duhove. Na tavanu su se Anika i Tomi jako prepali. Prvo su se prestrašili sove, a nakon toga, Pipi je navukla bijelu košulju svoga oca, glumeći duha. Pronašli su škrinju gdje su našli sablju, zlatnike i tri pištolja. Pipi im je otkrila da će biti gusarica kada odraste. Iako su proveli uzbudljivo vrijeme na tavanu, Anika je bila sretna kada su se spustili dolje.

Jednog dana uputili su se u trgovinu. Pipi je ponijela puno zlatnika te je za svu djecu koja su stajala ispred dućana kupila slatkiše i igračke. Nakon toga otišla je do ljekarne i kupila svakakvih lijekova da se zaštiti od bolesti. Kupila je one protiv kašlja pa one kada cipele nažuljaju te kada curi nos. Stigla je kući i sve je zajedno pomiješala i otpila gutljaj. Tako je bila sigurna da se neće razboljeti.

Kada su počeli ljetni praznici, roditelji od Anike i Tomija morali su ići na put. To je djeci bila jedinstvena prilika da se poigraju brodoloma. Otplovili su do otočića koji se nalazio usred obližnjeg jezera i tamo su se ulogorili. Spavali su u šatorima, istraživali otok, a čak su i napisali poruku koju su stavili u bocu i pustili u vodu da otplovi.

Nakon tri dana, Tomi i Anika morali su ići kući kako im se roditelji ne bi zabrinuli pa ih je Pipi prevezla svojim čamcem do kopna.

Ubrzo, već toga ljeta, pojavio se Pipin otac Efraim. On je pola godine bio urođenički kralj, a pola godine je putovao svjetskim morima. Tata je pozvao Pipi da krene s njim na otok Gula-Gula. Tomi i Anika su se jako rastužili kada su to čuli jer će ostati bez dobre prijateljice.

Pipi je priredila oproštajnu večer na koju su stigli i članovi posade “Vrtirepke”. No, kada se sljedeći dan trebala oprostiti s Tomijem i Anikom, Pipi ipak nije mogla poći jer nije mogla ostaviti dobre prijatelje.

I tako su im dani prolazili u veselju i igri. Sve do jednoga dana kada su Tomi i Anika dobili ospice. Pipi ih je tada zabavljala kroz zatvoreni prozor. Nakon što su ozdravili njezini prijatelji bili su jako blijedi i mršavi, a i nisu mogli jesti.

Pipi je dobila pismo od svoga oca koji je moli da joj dođe u posjetu na otok Gula-Gula, da vidi mjesto gdje je on urođenički kralj, a ona bi bila princeza. Pipi je zamolila Tomijeve i Anikine roditelje da ih puste da otplove s njom kako bi se malo oporavili od bolesti.

I nisu se ni snašli već su bili na “Vrtirepki” i zaplovili su prema Južnom moru. Djeca nisu još uvijek mogla vjerovati da su ih roditelji pustili da krenu na dalek put s Pipi.

Prevalili su dugačak put da bi konačno stigli na otok, a kada su stigli, priređen im je veličanstven doček. Djeca s otoka brzo su se okupila oko Pipi i njezinih prijatelja te su svi zajedno pričali o tome kako žive djeca tamo od kuda je Pipi.

Jednoga dana Pipin otac je sve odrasle s otoka pozvao u lov, a djeca su ostala sama. Iskoristili su priliku i uputili se u istraživanje špilja. Tamo su djeca s otoka držali zalihe kokosovog oraha i mnoge druge stvari. No, dolazak do tih špilja nije bio nimalo lagan. Da bi došli do njih trebali su se uspeti strmim liticama ispod kojih se nalazilo more koje je bilo puno morskih pasa.

Tomi je cijelo vrijeme podržavao Aniku na putu do špilja, ali onda je i sam upao u more te ga je napao morski pas. Pipi je skočila za njim, uhvatila morskog psa i bacila ga daleko na pučini. No, tu nije bio kraj njihovih nevolja.

Naime, na otok su stigli Jim i Buk jer su znali da su djeca ostala sama. Pravili su se da su stigli na izlet, a ustvari su im željeli oteti bisere s kojima su se pikulali. Ubrzo su krenuli na kupanje, a Pipi ih je upozorila kako u moru ima morskih pasa. Pošto joj nisu povjerovali, skoro su nastradali. Lagali su kako žele od djece kupiti bisere, a Pipi im je rekla da ih ne može prodati jer se djeca s time pikulaju.

No, Jim i Buk bili su uporni i smislili su plan kako će oteti bisere iz špilje kada ih djeca napuste zbog gladi. Djeca su imala puno zaliha kokosovih oraha u špilji pa ih nisu niti trebali napuštati. Pipi je već dosadila njihova upornost oko toga da se dočekaju bisera pa ih je gurnula u čamac. Od tada ih nitko nije vidio u blizini Gula-Gule.

Vratili su se i odrasli i Pipin tata. Tata je upitao Pipi je li sve bilo mirno kada ih nije bilo, a Pipi je odgovorila da je.

Tomi i Anika su već jedva čekali da stignu kući. Nadali su se da će to biti prije Božića, ali put je bio jako dug pa su stigli tek u siječnju. Kada su ih ugledali, mama i tata su bili jako sretni.

Pipi je znala da su njezini prijatelji jako tužni što su propustili Božić kod kuće pa im je odlučila prirediti proslavu s drvcem, slasticama i poklonima.

Te su večeri posebno uživali i poželjeli su da nikada ne odrastu i ne postanu odrasli. Pipi je sada imala rješenje kako će zauvijek ostati djeca. Svatko mora popiti po jednu pilulu rosopasa.

Kada su ležali tu noć u krevetima, Tomi i Anika su se već unaprijed radovali sljedećem danu i ponovnom susretu s Pipi Dugom Čarapom.

Analiza likova

Opis likova:
Pipi Duga Čarapa: živjela je sam jer joj je mma umralam, ne želi odrasti ,m odgovorna je , dobrodušna, brižna i plemenita.
Tomi i Anika. pipini prijatelji iz susjedstva, vrlo dobra, odgojena i poslušna djeca.
Efraim duga čarapa:  pipin otac , kapetan broda, i urođenički kralj, neobično snažan, brižan otac.

Vrsta djela

roman

Mjesto radnje

pipina kuća, i druga mjesta.

Vrijeme radnje

neodređeno

Tema

pustolovine djevojčice zvane pipi duga čarapa.

Pouka

djeca mogu biti domišljata i maštovia, mnoge važne stvari još ne učimo u školi.

Bilješke o piscu

Astrid Lindgren švedska je književnica rođena 14. studenog 1907. Doživjela je duboku starost i umire 28. siječnja 2002. Napisala je preko 30 knjiga za djecu, tekstove za slikovnice, čak i nekoliko filmskih scenarija. Po završetku škole zaposlila se u lokalnim novinama. Nakon što je zatrudnjela sa prvim djetetom urednik ju je zaprosio no onda je odbila i preselila se u Stockholm gdje se školovala za stenografkinju. 

Njena najpoznatija knjiga zbog koje je uvrštena na listu od 20 najviše prevođenih svjetskih autora upravo je Pipi Duga Čarapa. U predgovoru te knjige navela je kako se zapravo pisanjem počela baviti smišljanjem priča za svoju djecu. Njena književna djela bila su nagrađena mnogim priznanjima u Švedskoj i Njemačkoj, a dobitnica je i Međunarodne nagrade Andersen. 

Add comment

Oglasi

Kategorije

Oglasi

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.