Lektire.ba - Pomoć pri pisanju lektira
Plavi vjetar – Ivica Vanja Rorić

Plavi vjetar – Ivica Vanja Rorić

Čarolija

Pjesmica ima tri strofe, a svaka ima četiri stiha koji se rimuju drugi i četvrti, a ostala dva stiha nadopunu se izmjenom ritma, zbog čega imaju karakter uglazbljene pjesmice.

Kao što i sam naslov pjesmice govori, obilje stvarne i dostupne čarolije pruža nam se na dlanu. Treba samo otvoriti oči, napregnuti sluh i uživati u ponuđenome. Naoko obična šuma krije mnoštvo ljepote. Živost, uskomešanost i mali beznačajni grm odjednom postaju interesantni pljenitelji naše pažnje. Mali žuti kljun koji viri iz grma svojim danonoćnim pjevanjem uljepšava život šume i njenih stanovnika. Svojom čarobnom pjesmom svima pruža obilje radosti i zadovoljstva. Mala obična ptica ševa odjednom je postala centar pažnje, te izazvala obilje čarolije u svojoj šumi.

Priča o ptičici

Pjesma ima četiri strofe i četiri stiha u svakoj strofi. Drugi i četvrti stih se rimuju, a učestalim ponavljanjem motiva “sličica” i “ptičica” nedostatak rime u preostala dva stiha se ni ne primjećuje. Dječja mašta u stanju je od svakodnevne dosade napraviti čaroban dan. Osamljena ptičica sa slike nije sretna u svojoj samoći pa nestašni i zaigrani dječak u nekoliko poteza kista rješava samoću male ptice. Darovao joj je prijatelja u pjesmi da zajedno ispunjavaju svakodnevicu te svojim veselim cvrkutom uljepšavaju dan stanovnicima knjige koja im je dom: “…nasred sličice/ važan cvrkuću/ dvije ptičice…”.

Jedan cvijet, dva cvijeta

U pjesmici od pet strofa primjećujemo različit broj stihova. Prva i treća strofa imaju po četiri stiha koji se rimuju, a ostale tri imaju po dva stiha također prožeta rimom. Često se ponavljaju motivi “pet”, “svijet” i “cvijet” koji čine osnovu pjesmice. Cvijet je simbol sreće, radosti i raznih osjećaja koji nas preplavljuju. Cvijet na poklon uvijek izmami osmjeh na lice, pa i u najvećoj žalosti. Kad bi svijet bio bogatiji za mnogo više cvjetova, šarenih i prekrasnih, koliko bi se više osmjeha izmamilo na lice tužnih ljudi? Kada svijet bude prekriven cvijećem, svi će biti sretni: “…Niče cvijet po cvijet/ preplaviše svijet.”

Ja sam svitac, svitac, svitac

Pjesmica se sastoji od tri strofe pisane u obliku duplog trokuta, radi postizanja vizualnog efekta. Neke riječi ponavljaju se po nekoliko puta, što daje poseban čar pjesmici. Čitatelj ima osjećaj da im se sam svitac obraća i diktira ritam kojim se treba čitati. Strofe se nadovezuju jedna na drugu i prate se sadržajno. U prvoj kitici svitac nam se predstavlja. Priča što je bio, otvara nam svoje srce u kome svjetiljka daje toplinu i ljubav kojom će zaraziti cijeli svijet; žuti cvijet je njegovo srce. U drugoj strofi smo upoznali njegovo srce, a u trećoj dijeli svoju tajnu s čitateljima. To je želja da se opet vrati među zvijezde. “Al ću opet zvijezda biti.”, njegova najveća želja je da svijetli gore na nebu, među zvijezdama.

Ljubav

Pjesmica se sastoji od pet strofa od kojih svaka ima četiri stiha. U svakoj strofi drugi i četvrti stih se rimuju. Pjevni i veseli ritam pobuđuje osjećaj zadovoljstva začinjen skladom prirode koja od pamtivijeka izvlači u ljudima radoznalost i divljenje. Povezanost pčele i meda satkala je ove divne stihove koji su slatki kao med. Med povezuje cvijet i pčelu koji su glavni motivi ove pjesmice. Čak i kad padne snijeg, ta povezanost ne nestaje. Dok postoji meda, bit će i ljubavi između pčela i cvijeća. Tu ljubav neće rastaviti ni hladna zima, jer med ih povezuje i u hladnim zimskim danima. Divote međusobne isprepletenosti koje nudi priroda su neograničene i svakako motiviraju na stvaranje slatkih riječi kojima se prikazuje važnost te ljepote i sklada. Priroda nas svaki dan daruje čudesima, a na nama je da ta čudesa primijetimo: “Pa i tad ih spaja/ kroz okove leda/ ona divna, topla/ nit od čistog meda.”

Pada, pada kišica

Pjesma ima šest strofa, a svaka ima četiri stiha koji se rimuju u svim kiticama. Rima je parna. Katreni obiluju umanjenicama. Njima nam pjesnik pokušava dočarati svijet svojih likova koji je za ljude nepoznat i premalen. Pokušava nam približiti strahove malih stvorenja koji se boje jake kiše jer ih može uništiti. U tom malenom svijetu mama mišica strepi za svoju mladunčad koji su negdje u igri odlutali, a nisu se javili. Majčina briga predviđa sve najgore scenarije koji bi ih mogli zadesiti ako joj mališani pokisnu i ne nađu zaklon. Prestankom kiše i dolaskom vjetra koji je otjerao ružne oblake, nestala je i briga majke mišice. Ali vjetar nije mogao otpuhati kaznu koja je mila namijenjena mali mišićima zbog njihove nepromišljenosti. On je vrijeme izvršenja kazne samo odgodio jer je mama mišica najprije morala umutiti kolač. Majčina ljubav ni u ovom slučaju ne poznaje granice, pogotovo kad su njena djeca u pitanju: “stade plaha kišica/ nasmija se mišica”. Čim je nestala opasnost, prestala je i briga mišice, što je dovoljno da se iskaže njena ljubav.

Šuma

Ova pjesma ima četiri strofe, a svaka ima po dva stiha koji se rimuju. Pjesmica je pejzažna jer nam dočarava ljepotu prirode u svim godišnjim dobima. Šuma je glavni motiv preko kojeg se dočarava ljepota prirode. U proljeće šuma oduzima dah ljepotom kojom bi nadmašila i samu princezu. Ljeti na najljepšem tepihu na svijetu pasu jeleni koji također plijene poglede svojom ljepotom. Jesen je šumu zaprosila i darovala joj sunčani prsten da bi zimi šuma obukla bijelu snježnu haljinu i vratila se s vjenčanja. Pjesnikova zadivljenost i očaranost šumom u svim godišnjim dobima izvire iz svake riječi pjesme, odabrane posebnom ljubavlju i pažnjom. Na kraju svake strofe nalazi se uskličnik koji nam također ukazuje na jačinu prikazane slike i ushit kojim pjesnik promatra obilje u prirodi. Iz svakog retka ove divne pjesme izvire pjesnikova očaranost i zaljubljenost u šumu.

Igra

Pjesmica spada u brojalice koja je dio igre u kojoj se članovi odbrojavanjem na slogove izbacuju iz igre. Od osam strofa, četiri se ponavljaju u obliku brojalice pune ritma, dok ostale sadržavaju tekst kojim se pokušava dočarati dječja namjera i mogućnosti igrice. U drugoj strofi izmjenjuju se motivi “stakalca” i “ogledalca” u osam stihova koji su veoma kratki i rimuju se (stakalca – ogledalca, zdenca – staklenca). Četvrta strofa sastoji se od četiri stiha od kojih su rimom povezana drugi i četvrti. Isti broj stihova i rime sadrži i peta kitica, dok s osmim, distihom, završava igra i brojalica. Na vrlo simpatičan način izabrane su riječi koje se nadopunjavaju te svojim ritmom ostaju u uhu. Lake su za pamćenje pa ih djeca rado koriste u igrama već generacijama. Jednog dana kada i ta djeca budu imala svoju djecu, kao iz rukava će im izaći ovakve brojalice, sjećanja na djetinjstvo će se ptobuditi i izmamiti osmjeh na usnama: “Enci menci/ Na kamenci!/ Enci menic/ Pokradenci”.

Petar Petru plete petlju!

Ova pjesmica također spada u brojalice, pa čak i u brzalice kojima se vježba izgovor glasa “r”. Ritmična je i interesantna pa je djeca vole izgovarati natječući se u brzini izgovora. Najčešće se i sami zapetljaju pri izgovoru, na što ih pjesmica upozorava. Pjesma ima četiri strofe s različitim brojem stihova. Prva i treća skoro su identične. Razlika je samo u zadnjoj riječi, a broj stihova je isti. Druga i četvrta strofa razlikuju se po broju stihova koji se rimuju u obje strofe, a različiti su i po dužini stiha. Simpatičan izbor riječi i bogatstvo ritma kao i jednostavnosti svakako plijene pažnju. Pjesmica ostaje vrlo brzo u uhu i lako se pamti. Djeca je vole koristiti u svakodnevnim igrama, a u kasnijim životnim dobima rado je se sjećaju: “Pleti Petre Petru petlju…”

Daj, sunce, ruku

Pjesmica se sastoji od tri strofe, a svaka ima po četiri stiha. Uz naslov pjesmice, prva i druga kitica imaju svoje podnaslove kojima se pjesnik direktno obraća suncu i vjetru. Zadnja tri stiha u prvoj strofi rimuju se kao i u drugoj strofi. U prvoj strofi dječak pozove sunce da zajedno trče po rosi i uživaju. U drugoj on zove vjetar da mu pomogne pronaći zeku. U trećoj kitici zeko će biti pušten i problem će biti riješen. Pjesmica je vedra i topla. Osjeća se dječja razigranost i želja za novim pustolovinama koje može pružiti priroda. Dijete je ushićeno doživljajima koje mu pruža boravak u prirodi te doživljava prirodu kao dio sebe.

Djeca rastu

Pjesmica ima pet strofa od kojih prva, treća i peta imaju po četiri stiha od kojih se rimuju drugi i četvrti stih u prvoj i trećoj strofi, a u ostalima se rimuju svi stihovi. Druga i četvrta strofa imaju po dva stiha. U prvoj strofi osjeća se želja malog djeteta da bude velik sve do oblaka i lasta koje lete oko njega. Kada poraste, moći će otkriti tajnu duge koja se obavila oko oblaka, neku tajnu, tajnu koja je najljepša na svijetu. Kada djeca budu velika, moći će dugi ukrasti tajnu. Pjesmica obiluje nježnošću i ljepotom koju nam može predočiti mnoštvo duginih boja koje se prelijevaju pod odbljescima sunca. Pjesmica je lirskog karaktera. Na sam spomen duge pomišljamo na nešto prekrasno, vedro, na nešto što plijeni ljepotom i gotovo čarobno.

Djeca kriju sunce

U četiri strofe s istim brojem stihova krije se najveća dječja tajna, a to je ljubav. Ona je u djece ogromna, nesebična, iskrena i od srca darovana. U svim se kiticama rimuju drugi i četvrti stih. Jesenji vjetar i jesenja kiša žele ugasiti sunce i njegovu toplinu. Uz sve prijetnje i nepogode koje nam priroda daruje, oni ne mogu ugasiti onaj sjaj koji nam daruje dječje srce i duša. U njima se nalazi sva toplina sunca. Svaki dječji pogled pun sreće i ljubavi ugrijat će i najtvrđe srce, jer u tom pogledu je ipak sakriveno sunce koje grije. Nema te sile koja može ugasiti sjaj radosti u dječjim srcima. Dok je sunce u srcima djece, dotle će biti smijeha i veselja.

Jedan jedini val

Pjesmica je ljubavna, ali s tragičnim završetkom. Ima pet strofa koje završavaju rimom, a pjesma pršti akcijom. U prve dvije kitice nesretno zaljubljeni val pokušava smoći hrabrosti i svoje osjećaje iznijeti na svjetlo dana. Zbog svoje nesigurnosti malo je usporen što je iskoristio morski rak i ukrao mu njegovu balerinu. Sav smeten, jadni val nije vidio žal na koji je naletio te je od njega ostao samo prah. Pjesmica je napisana u pripovjedačkom stilu, poput male, kratke priče sročene u rimama. U srcu pjesmice krije se mnogo ljubavi ispod krinke nesigurnosti koja sve pretvara u prah. Očaj koji je zavladao jadnim valom oslijepio ga je do te mjere da nije ništa vidio pa je sam sebe uništio. Kad si zaljubljen, onda te nesigurnost čini slabim i nemoćnim, koljena počnu klecati i izgubiš se u dubinama nečije duše. Val je svoju nesigurnost platio naletom na žal.

Plavi vjetar

Pjesmica je pisana u slobodnom stilu i sadrži rimu. U nju je utkana molba vjetru da dječaku malenom poput mrava naspram morskih dubina i nebeskih visina, ispuni želju. Moli ga da mu izvadi iz dubina školjku, a s visina da mu skine zvijezdu. Vjetar ne reagira na njegove molbe. U pjesmu su utkane boje mora, mirisi vjetra, neobične boje, želje da maleni dječak poraste i ne bude sitan poput mrava te da može sam zaviriti u morske dubine i nebeske visine, bez pomoći vjetra koji se ne odaziva na njegove molbe. Težnje za nečim nedostižnim nisu nepoznate ni čitatelju. Svako ima svoje skrivene želje, pa tako i dječak koji želi ono što ne može dobiti. Usprkos tihim i divnim molitvama, dječakove želje ostaju neispunjene i mora čekati da odraste. Sve dok je “sitan kao mrav” ne može si sam pomoći.

Dječak grli svijet

Pjesmica ima četiri strofe, a svaka sadrži pet stihova, osim četvrte koja ih ima četiri. Opisuje se neustrašivi dječak koji se ne boji ničega. Zove sva stvorenja, vjetar, zvijezde, šume, zove cijeli svijet u jedan dječji zagrljaj pun nesebične ljubavi. Zove cijeli svijet da se probudi iz sna, da otvori oči, da se zagrli i zaboravi sve nepravde i boli. Želi da kroz taj zagrljaj svi podijele ljubav i pomognu jedni drugima u teškim trenucima. U dječjim iskrenim očima ponekad su skriveni svi odgovori, samo što djecu rijetko tko doživljava. Ponekad bi trebalo neke stvari sagledati iz dječje perspektive i sve bi tada bilo puno jednostavnije. Samo iskrena ljubav i razumijevanje svih oko sebe otvara sva vrata. Svi strahovi, šutnje, tuge, mrštenja i brige samo jednim iskrenim pogledom u dječakove sretne oči i jednim zagrljajem trebali bi se riješiti.

Sreća

Pjesmica je napisana u šest strofa, a svaka ima četiri stiha povezana rimom. U pjesmi se provlači mnoštvo zvukova i boja, a iskazuje se težnja za ljubavlju. Pokušava se dočarati pojam sreće koja nije za svakoga ista. Nekoga sitnice čine beskrajno sretnim. Kad je čovjek sretan zbog sitnica, sreća je za njega ogromna. Bogatstvo nije novac. Bogati nisu uvijek sretni. U pjesmici nam u svakoj strofi pjesnik ukazuje na sreću koju nam pruža zdravlje.

Zdrav čovjek ima mnogo želja, a bolestan samo jednu – biti zdrav, što je ujedno i poruka ove pjesmice ispričane na vrlo zabavan i veseo način. Ništa nije bitno osim sitnice koja nas usrećuje, jer tada je sreća velika. Posebno su naglašeni darovi vida, sluha, mogućnost da nekoga zagrlimo kada imamo ruke, mogućnosti šetnje, ako imamo noge kojima se može doći na kraj svijeta. Sve su to odličja osoba koje su zdrave i zbog toga sretne.

loading...

Da mi je biti

Pjesma ima šest strofa, prva i šesta kitica imaju po dva stiha, a sve ostale četiri. Rimuju se drugi i četvrti stih. Dječak ima mnogo želja i kada bi mu se sve ispunile, znao bi što će raditi. Kada bi bio sunce, sjao bi i noću i mnogima uljepšao snove. Kao vjetar saznao bi sve tajne, a kao pčela, uvijek bi imao mnogo prijatelja. Želi biti jutro, veče, potok koji teče, šuma, trava, jelen i još mnogo toga što je dopušteno u svijetu mašte. Sve njegove želje su uzete iz prirode koja pršti ljepotama. Dječak voli divote kojima je okružen i prepoznaje njene vrijednosti. U svakoj njegovoj želji izvire ljubav koju osjeća prema prirodi i s kojom živi u skladu. Voli sunce , vjetar, pčele, jutro, potok, šumu, jelena i zelenu boju jer je šuma zelena. Voli još mnogo toga što bi želio biti.

O piscu

Rodio se u Foči kraj Doboja, u Bosni i Hercegovini, 1951. godine. U Derventi je pohađao učiteljsku školu, a studij je nastavio u Beogradu gdje je studirao na Filološkom fakultetu jugoslavensku književnost.

Od najmlađih dana, Rorić se posvetio djeci. Pisao je pjesme za djecu, a u Sarajevu je radio i na mjestu urednika “Vesela sveska”, dječjeg časopisa. I danas radi u Sarajevu kao pisac dječjih knjiga i kao vlasnik nakladničke kuće.

Stil i jezik pisanja koji provodi je na bosanskoj ijekavici držeći se pravopisnih pravila. Djeluje u književnim krugovima Bosne i Hercegovine sva tri naroda.

Njegove knjige posvećene su uglavnom onim najmlađima, a teme o kojima voli pisati su one i prirodi i o položaju djeteta. Prenosi dječja iskustva, njihove poglede na svijet, njihovu maštu i želje.

Najpoznatije knjige su mu: “Doživljaji miša Šiša”, “Enci menci nakamenci”, “Đački kalendar”, “Pjesma do pjesme”, “Dječak grli svijet”, “Priča do priče” i mnoge druge.

loading...

Eldina Tulic

Oglasi

Kategorije

Oglasi

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.