Robinzon Kruso – Daniel Defo: Analiza i kratak sadržaj

Kratak sadržaj

Nakon bijega od kuće Robinzon Cruso doživljava brodolom.Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok.S nasukanog broda uspio je spasiti hranu,piće,oružje,alat itd.Kada je spašavanje stvari s broda bilo gotovo,počeo je s gradnjom nastambe.

Kada je uredio nastambu,pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu.Plašeći se da se ne izgubi u vremenu Robinzon Cruso napravio je kalendar.Iako nezadovoljan svojom situacijom,uvijek je nalazio izlaze i rješenja. Pošto je imao tintu i papir pisao je događaje na otoku. Istraživajući otok doživljavao je i razna zadovoljstva. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne vrste voća. U toj šumi je sagradio ljetnikovac. Pošto nije mogao živjeti od mesa i voća,počeo se baviti zemljoradnjom. Da bi odložio svoje prve plodove čak je počeo praviti košare od pruća. Zbog svoje znatiželje čak je obišao i drugu stranu otoka.Uživao je upoznavajući razne vrste ptica.

Pošto je u trenucima bolesti počeo moliti, to je obično činio na svoje godišnjice boravka na otoku.Robinzon je uspio sebi napraviti i posuđe. Velika želja za povratkom kući navela ga je na izgradnju čamca.Poslije dugotrajna i naporna rada,shvatio je da je pogriješio. Čamac je bio jako velik,te ga nije mogao dogurati do vode.Drugi pokušaj je bio uspješniji. Kada se sa novim čamcem uputio ka pučini, pojavila se struja zbog koje se Robinzon ponovo vratio na otok.Odlučio je uzgajati koze radi mlijeka. Najveći strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah.Kada je skupio snagu i ponovno izišao,naišao je na nešto strašno.Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti.Pošto je strah sve više rastao,bio je sretan kad je pronašao spilju u kojoj se mogao sakriti.

Jednog dana Robinzon je ugledao ljudoždere na obali.Iz zaklona je promatrao njihovo ponašanje.Pojedine su klali,pržili meso i jeli.Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na pučini.Nadu je izgubio kada je svojim čamcem doplovio do broda. Brod nije bio usidren već nasukan. Posada broda ili je bila mrtva ili je već napustila brod.Jedne noći Robinson je usnuo neobičan san. Taj san mu se ostvario. Spasio je jednog ljudoždera,koji mu je kasnije postao dobar prijatelj.Iako se Robinson u početku pribojavao,odlučio je preodgojiti ljudoždera Petka.

Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom, a i odvikao ga je od ljudskog mesa. Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. Pošto se Petko dobro razumio u drvo,njih dvojica zajedno su napravili čamac. Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok.

Pročitajte i ostale analize lektira

Pročitaj naše ostale analize lektira:

• Don Kihot prepričana lektira
• Breza – analizirana lektira
• Prepričana lektira Starac i more
• Lektira Mali princ
• Lektira Prokleta avlija
• Lektira Ljepotica i zvjer
• Orlovi rano lete – prepričana lektira
• Seljačka buna – analiza lektire
• Analiza lektire Pinokio – Carlo Collodi
• Lektira Antigona – Sofoklo
• Lektira – Vlak u snijegu
• Lektira – Stranac prepričano
• Ep o Gilgamešu prepričana lektira
• Hajduk u Beograd prepričano
• Nosač Samuel lektira
• Sumnjivo lice – prepričana lektira
• Putovanje plave strijele ukratko
• Ilijada lektira – prepričano ukratko
• Patuljak vam priča lektira

Analiza likova

Glavni likovi: 
Robinson Crusoe:   nestašan mladić nemirna duha.
Petko – Petko se pokazao kao dobar i vjerni sluga.

Sporedni likovi: 

Mačak, Pas, Papiga

Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”

Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao prihvatiti:
“Trebalo mi je puna četrdeset i dva dana da napravim dasku za dugačku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruđem i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”

Vanjski opis (opis njegova lica):
“Što se tiče moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
očekivalo kod čovjeka koji uopće ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko četvrt metra. Međutim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske
brkove.”

Kolebljivost prema divljacima:
“Pitao sam se također koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo
imam ja da se uplićem u svađu o onoj krvi što je oni prolijevaju među
sobom.”

Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno građen, ravnih, dugačkih nogu. Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroćudan, u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto
muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoća i blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i dugačku, i nije bila kovrčava kao vuna. Čelo mu je bilo visoko i široko, a oči su mu sijevale živahnošću i oštrinom. Boja njegove kože nije bila sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeđa. Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca, lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.” 

Vrijeme zbivanja radnje

1632-1637 g

Mjesto zbivanja radnje

Pusto ostrvo

Tema

Život na usamljenom otoku.

Ideja

Nikad ne treba prestati vjerovati. / Nada zadnja umire.

Bilješka o piscu

Danijel Defo je engleski pisac,novinar i pamfletista.Rođen je kao Danijel Fo,sin londonskog mesara Džejmsa Foa,ali je kasnije svom prezimenu dodao „de-“,kako bi zvučalo otmenije.Potekao je iz svešteničke porodice.Školovao se u takozvanoj Akademiji za otpadnike od Anglikanske crkve u Newington Green-u.Tamo je dobio praktično obrazovanje,učeći istoriju,geografiju,političke nauke,žive strane jezike i latinski jezik.

To se odrazilo na Defoovoj umetničkoj prozi,lišenoj svih knjiških uticaja sem biblijskih.Romane je počeo objavljivati tek sa šezdeset godina,ali je u periodu od svega pet godina,jedan za drugim,objavio znatan broj romana.Najpoznatiji Defoov roman je Robinzon Kruso (1719).To je priča o brodolomniku koji dospeva na pusto ostrvo i u borbi za opstanak doživljava mnoge avanture.

Pretpostavlja se da je roman inspirisan doživljajima škotskog mornara Aleksandra Selkirka (engl. Alexander Selkirk),koji je nakon brodoloma nekoliko godina živeo na jednom pacifičkom ostrvu. Postoji još jedna knjiga o Robinzonu,ali ona nikada nije dostigla slavu prve knjige i bila je napisana iz čisto komercijalnih razloga.