Eldina Tulic
Kratak sadržaj:
U ovom djelu se govori o junaku Rustemu i njegovom sinu Suhrabu. Rustem je bio najjači vojskovođa i on se jednog dana spremio da ide u lov. Sa svojim konjem Rahšem je dugo išao šumom. Nakon izjesnog vremena pustio je Rahša da slobodno pase po polju dok je Rustem legao da se odmori. Dok je Rustem spavao Rahša je primjetila a i ubrzo odvela vojska. Kad se probudio vidio je da mu nema konja pa tužno krenu za svojim vjernim pratiocem želeći da ga nađe. Ljudi su mnogo pričali o Rustemu i kralj ga ubrzo pozva u svoje dvore i obeća mu da će mu pomoći da nađe konja. Tu večer upozna kraljevu kćer i kada je krenuo na put, nakon što je Rahša vraćen, Tehmina bi tužna zbog njegovog odlaska. Devet mjeseci kasnije Tehmina je rodila sina davši mu ime Suhrab. Tako su godine prolazile i Suhrab postade izuzetno snažan.
Krenuo je u potragu za ocem, nakon što mu ga je majka dobro opisala. Dobio je konja iste vrste kao i Rahša. Suhrab skupi vojsku te krenu na put. Tako on zauze Bijeli grad. Guždehem pozva Rustema u pomoć. Rustem je sutra došao i u borbi ubio Ženderezma koji je bio sa Suhrabom u vojsci. Rustab, tako pozva Suhraba da se svake noći bore do smrti, ne znajući da mu je sin. Tokom borbe Suhrab obara svoga oca Rustema a ovaj zamoli za život na šta Suhrab pristaje. Rustem zamoli snagu od Boga kakvu je imao u mladosti i već sljedeći dan Rustem obori Suhraba te mu zadade smrtni udarac. Tada Suhrab primijeti da mu je to otac, baš onakav kakvog mu ga je Tehmina opisivala. Tada Suhreb ga pozva ocem te se ovaj iznenadi. Rustem zamoli Kunisa da napravi melem za ranu kako bi ga spasio. Međutim Kunis to nije htio učiniti jer bi ga Rustem kasnije kaznio ako bi ovaj rekao da je Kunis znao da mu je to sin. Tako Suhrab ubrzo izdahnu a Rustam ostade oplakujući ga. Rustem teška srca sahrani sina a kada je Tehmina čula za smrt svog sina od jada je umrla.
ili
Kratak sadržaj 2:
Rustem je bio najjači i najslavniji čovjek. Jednog dana se spremio da ide u lov. Jahao je konja kojeg je zvao Rahša. Dugo je išao kroz šumu i odlu?io da malo zaspe. Rahša je pustio da pase po polju. I tako je, dok je Rustem spavao, konja je odvela vojska. Kad se probudio i vidio da nema njegovog ljubimca, tužno je krenuo putem u potragu za njim. Tako je stigao u grad Semengan. Ljudi su mnogo pričali o Rustemu i kralj ga pozva u dvor i obeća mu pomoći da pronađe njegovog konja. Rustem je prihvatio kraljevu ponudu i tu veče je bilo slavlje. Kad je Rustem otišao u sobu da spava, u sobu mu uđe Tehmina, kraljeva kćerka. Ujutro su pronašli Rahšu. Rustem je odlučio da krene na put, a Tehmina je bila tužna zbog njegovog odlaska. Devet mjeseci kasnije rodila je sina kojem je dala ime Suhrab. Bio je isti otac. Otac je bio Rustem.Kad je odrastao majka mu je pričala o ocu. Suhrab ubrzo pođe da traži oca. Tehmina je naredila da se nađe najbolji konj kako bi Suhrab sigurno išao tražiti svog oca, Rustema. Tad mu je jedan čovjek dao konja iste vrste kao i Rustemov Rahša. Suhrab je sakupio još ljudi kako ne bi išao sam i krenuše oni tako na put. Idući, naišao je na jednu livadu vojske. Suhrab se predvečer borio s jednom prelijepom djevojkom. Ubrzo Suhrab zauze Bijeli grad. Guždehem, vojskovođa, piše pismo Kansu i iznosi mu nove vijesti te ga poziva te poziva i Rustema da mu pomogne. Rustem stiže te jedno veče ubija Ženderezma koji je bio u Suhrabovoj vojsci. Kad je Suhrab čuo da je Ženderzmo ubijen rekao je da će se krvavo osvetiti. Suhrab pita za vojskovođe u protivničkoj vojsci. Rustem poziva Suhraba na borbu. Tokom borbe Suhrab obara Rustema a ovaj zatraži za život pa mu oprosti te da se sutra bore. Rustem tu veče moli Boga da mu podari snagu kakvu još nije imao. Prođe i taj dan i dođe veče te se Suhrab i Rustem sukobiše. Rustem obori Suhraba te mu zada smrtni udarac. Tad Suhrab u smrtnom času pokaza svezanj koji mu je majka dala ne bi li ga Rustem prepoznao. Kad je Rustem to vidio briznuo je u plač. Rustem je tražio lijek za ranu ne bi li izliječio sina. Kamis to nije htio učiniti jer se bojao da bi ga Suhrab odao da nije mu rekao ime njegovo kad je nabrajao vojskovođe. Rustem je uzeo omanji tepih i zamotao Suhraba te krenuo. Na putu je Suhrab umro. Poslije ga je sahranio teško jadikujući. Kad je Tehmina čula za smrt sina od bola i plača je umrla.
Perzijska književnost
Perzijska književnost jedna je od najstarijih i postoji već dva i pol milenija, iako je dosta predislamskih djela izgubljeno. Njeni izvori obuhvaćaju i regije koje su izvan granica današnjeg Irana, uključujući današnji Irak, Kavkaz i Tursku, kao i regije Centralne Azije gdje je povijesno perzijski jezik bio, ili još uvijek jest, nacionalnim jezikom.
Na primjer Rumi, jedan od najcjenjenijih perzijskih i islamskih pjesnika, pisao je na perzijskom jeziku. Rođen je u Balku (Afganistan) ili Vakštu (Tadžikistan), a živio u glavnom gradu Seldžuka Koniji, koji je danas dio Turske. Početkom 11. stoljeća, Gaznavidi su osvojili velike teritorije Centralne i Južne Azije i prihvatili su perzijski jezik kao dvorski.
Stoga perzijska književnost broji i pisce iz djelova današnjeg Afganistana, Pakistana ili Indije. S druge strane, nije sva perzijska književnost na perzijskom, jer neki tu ubrajaju i djela rođenih Perzijanaca koji su pisali na drugim jezicima poput grčkog ili arapskog. U isto vrijeme, nisu svu književnost pisanu na perzijskom pisali etnički perzijanci ili iranci. Posebice, turkijski, kavkaški, te indijski pjesnici i pisci također su koristili Perzijski jezik.
Neka preživjela djela na starom ili srednjem perzijskom potiču iz 650 godine pr. Kr. Najveći dio danas postojeće perzijske literature je iz razdoblja nakon islamizacije Irana, 600-te godine poslije Krista. Nakon što su Abasidi došli na vlast (oko 750. godine), perzijski je postao službeni jezik islamskog carstva, a samim tim i islamske književnosti. Perzijanci su pisali i na perzijskom i na arapskom. Perzijski pjesnici poput Sadija, Hafiza, Rumija, Atara, Nezamija i Omar Hajama poznati su također i na Zapadu i imali su utjecaj na književnost mnogih zemalja.
O piscu
Hakim Abul-Qasim Firdusi Tusi (932-1021) je perzijski pisac koji je iza sebe ostavio, po obimu ali i po značaju, veliki ep Šahnamu (knjiga kraljeva). Ep sačinjava oko 60 000 rimovanih distiha. Tematski obrađuje mitske i predislamske perzijske kraljeve i junake. Najznačajnijim junakom ovog djela smatra se Rustem, legendarni heroj koji je učestvovao u nevjerovatnim podvizima i pomogao perzijskom kraljevnima u ratovima.
Firdusi pred kraj života napušta herojsku tematiku i piše religiozo-ljubavni ep Jusuf i Zulejha u kojem prema Kur’anu obrađuje temu o ovo dvoje zaljubljenih.
Analiza djela
Vrsta književong djela: Ep
Porijeklo: iranski ep
Vrijeme radnje: 7. stoljeće
Mjesto radnje: današnji Iran, Bijeli grad, Semengan
Tema: Subrabova potraga za ocem
Ideja: Razmisli šta činiš dok nije prekasno; Ispeci pa reci.
Glavni lik: Rustem
- Sporedni likovi: Suhrab, vojnici, Tehmina, Human, Gurdafrid
Vrhunac radnje: Rustem ubija Subraba, odnosno otac ubija sina
Stilske figure
-Poređenja: “Te mišice su ko stegna u deve” “Da bude ko ti junaštan”, “Po put kao vjetar duhnu” “to je junak poput slona”
–Epitet: “stasoviti Rustem”
Citati:
“Suhrab se zgrči i bolno uzdahnu,
O dobru i zlu presta se brinuti,
A poslije reče: Ja sam kriv za ovo,
Sudba ti dade ključ moje smrti”
„Ako se junak živ od rane dignem
Bojaće ga se veliko i malo.
A kogod svega dušmana poštedi,
Po svom svijetu zlo će ime steći.“
„Od silne muke dah Rustemu stade,
Srce izgorje, a oči zarose.
Pa poput praha baci se na Rahša,
Krvava srca, a uzdaha hladna.“
„Ko koga prvi obori na leđa,
Ne odsječe mu glavu ni u gnjevu:
Već ako njega još obori jednom
I tom pobjedom ime lava steče,
Tek onda može glavu mu odsjeći:
Takav je u nas običan i zakon!“
