Ruža – Nura Bazdulj Hubijar: Analiza i kratak sadržaj

Kratak sadržaj

Minja se nalazi u bolnici zbog reumatske groznice, bolesti koja zahvata velike zglobove. Zbog toga ju je doktorka smestila na interno odeljenje. Sa njom u sobi nalaze se baba Milja, dražesna žena koja je uvek spremna da pomogne i teta Lucija, seljanka koja ima muža mesara i dvoje prekrasne dece. Dok boravi u bolnici Minja je tužna i često sanja dane kad se mogla veselo kretati. Svaki dan u posetu joj dolazi njen dečko Dinko, koji je pomalo nervira, njen tata i brat Robi. Majka joj dođe samo ponekad. Jednog dana Robi joj je došao u posetu i rekao da tata im čir na želudcu. Minja je počela da plače i pomislila je kako ništa više neće biti kao pre.

Ubrzo nakon toga došao je doktor sa objavom da Minja uskoro može da ide kući. Kada je napokon stigla u Čvorkov zamak, kako je zvala svoju kuću, dočekalo ju je veselje. Posle toga čitala je Malog princa koji ju je oduševio, jer je pristao da umre zbog svoje ruže koju je voleo. Oko deset sati pošla je na spavanje i na prozoru je ugledala ružu. Odmah je pomislila da je ruža od Dinka. Sutradan kada je Dinko došao da je poseti, dozvolila mu je da je poljubi. Nakon toga, svake večeri tačno u deset sati ruža je bila na prozoru, a ona je sve više volela Dinka. 

Jedne večeri, ruže na prozoru nije bilo. Počela je da plače, ali je već sutradan čula od brata da je Tahir pao sa ograde berući ruže i da je u bolnici. Tada je shvatila da ruže ne ostavlja Dinko, već Tahir. Odmah je raskinula sa Dinkom. Uskoro je trebala otići na more i bila je veoma žalosna, jer je pomislila kako će je Tahir sada zaboraviti. Međutim, prevarila se. Kada se vratila sa mora, ruža je bila na prozoru. Pred kraj leta Tahiru je umrla majka. Otišla je sa bratom u njegovu kuću kako bi mu izjavila saučešće. U njegovim očima primetila je tugu, ali i neki sjaj. Nakon četrdeset dana Tahir odlazi u Višegrad  da živi kod tetke, ali joj ostavlja poruku u kojoj pise: “Please, love remember” ( Molim te, ljubavi sećaj se).

Vrijeme radnje

Kraj 20 stoljeća, pred rat

Mjesto radnje

Bolnica, kuća u Travniku

Tema djela

Minjina ljubav prema Tahiru; Prva ljubav

Pouka djela

Ne treba sakrivati svoju ljubav prema nekome, pogotovo kada se voli čitavim srcem. Malenim stvarima i znacima pažnje možemo osvojiti nečije srce

Glavni likovi

Minja, Tahir i Dinko

Sporedni likovi

Minjina majka Jelena, Minjin otac Zlatan, Robi, baka Milja, teta Lucija,sestra Mira, doktor Drapić i doktor Marić, sin i snaha bake Milje, doktorice Bahra, školska razrednica Slavica, školska nastavnica Sosa, Tahirova majka, Zoka Mišić, Senka, Lidija, Suada.

Analiza likova

Minja je boležljiva i živahna djevojčica lijepe duge plave kose i zelenih očiju. Radost koja je u njoj bila svaki puta kada bi na prozoru ugledala ružu bila je neopisiva. Romantična jer razmišlja i dječaku iz svojih snova kojeg nikad nije upoznala niti mu vidjela lice. Do četrnaeste godine živi u obrazovanoj porodici koja zbog lošeg stanja i posla koji imaju ne mogu joj priuštiti raskoš koji bi ona možda potajno i željela, no vrlo stabilna i sretna zbog situacije u kojoj se nalazi jer je okružena ljudima i obitelji koji ju vole što dokazuje činjenica da su joj pripremili zabavu kad se vratila kući iz bolnice.. Voli maštanje, romantiku i sanjati. Uvijek uredna i lijepo dotjerana, voli školu te joj učenje ne pada teško. Često provodi vrijeme sa svojom obitelji, posebice ocem kojeg nevjerojatno mnogo voli, a posebno ju rastužuje činjenica da je njezin otac dobio čir na želucu. Ne voli i živiraju ju osobe koji su površni, egoistični i misle da je sve u novcu, iako je jedan od njih i Dinko, uspije na trenutak zatomiti tu činjenicu i na kratko se zaljubljuje u njega samo zato što je mislila da je on taj koji joj je ostavljao ruže.

Tahir je visok mladić, košćatog tijela i crta lica, koji je naizgled uvijek bio ne ugledan i neuredan. Ima tamnu, kovrčavu i gustu kosu, a oči su mu krupne i crne toliko da kada bi mu se zagledali u oči pomislili biste da nikada u životu niste ugledali nešto takve crne boje. Pomalo odbojan ljudima jer je uvijek namrgođen, vuk samotnjak, usamljen i šutljiv. Druži se sa Robijem dok sve druge osobe izbjegava što je dovelo do toga da su ljudi i njega počeli izbjegavati. U prošlosti je bio iznimno veseo i živahan, mogli bismo reći čak i veseliji od našeg glavnog lika Minje, što bi pomislili da je nemoguće no smrt njegova oca bio je trenutak koji je promijenio njegovo ponašanje i držanje prema ostalim ljudima. Od tog trenutka prihvaća i druži se samo sa Robijem te postaje iznimno povučen i šutljiv dječak. On je taj uvijek namrgođen, naizgled zločesti dječak kojeg možemo susresti u svakom filmu ili seriji za mlade. Živio je u malenoj, siromašnoj obitelji u kojoj prvo ostaje bez oca, a kasnije i majke. Kuća u kojoj je živio savršeno je opisana u djelu, a iz koje možemo saznati čak i njegovo siromaštvo – Malena kućica spokrivena samo plehom crvene boje, okružena velikim i vioskim tarabama. Volio je svoju majku više od ičega što dokazuje činjenica da se veoma brinuo za nju dok je bila bolesna.  Ali, Nakon smrti njegova oca i kada mu se majka razbolila nestalo je njegovog radovanja, vedrine i optimizma. Izgubio je vjeru u ljude, a to je najgore što mu se moglo dogoditi. Inače je odlikaš i veoma romantičan i maštovit dječak.

Dinko je, za razliku od Tahira, iznimno lijep dječak, predivnog izgleda, rekli bismo lijep kao slika. Skladno građenog tijela i sjajne kose boje žita u vrijeme zrenja. Oči su mu smeđe i krupne, osjenčane dugim trepavicama, a glas pomalo ženskast. S obzirom da nije nimalo nemaran da je bez ležernosti, ideja i mašte okarakterizirali bismo ga kao dosadnog. Nezreo je i nikada nije volio učiti te s lakoćom prolazi sa vrlo dobrim uspjehom u školi. Iako je Minja žarko željela završiti studije medicine i živjeti u velikoj kući Dinko nije dijelio njezine želje. Također je neobazriv i nepristojan, egoističan jer svaki put kada bi se Minja i on našli u šetnji sve o čemu bi on razgovarao je o svom fizičkom izgledu i dosadnim temama koje Minju nisu zanimale. Brinuo se samo o sebi. Njegov otac, kojeg zove “Matori” bio je veoma imućan i bogat koji je bez škole i obrazovanja za zvanjem zidara stekao bogatstvo, stoga je Dinko njega gledao kao uzora u životu kako lagodno živjeti bez imalo truda u kojem je bitan samo izgled te bismo mogli reći da je površan. Misli da se sve vrti oko novca.

Majka Jelena, žena koja se neprestano brine o izgledu, egoistična i sve što ju zanima je samo da izgleda dobro. Polovinu svog dana provodi pred ogledalom ogledajući se i šminkajući se, a noću troši vrijeme na skidanje silne šminke koju je tijekom dana nanijela. Bez imalo brige za svoju djecu rekli bismo da nije dobra majka jer stavlja sebe i svoj izgled na mjesto ispred svoje djece.

Otac Zlatan, brižan čovjek koji se strašno brine za svoju djecu. Toplih očiju i malenog trbuščića on je potpuna suprotnost Jeleni koji svoju djecu stavlja na prvo mjesto i ona su mu najbitnija u životu.

Robi, stariji je od Minje otprilike dvije godine. Jedina je osoba s kojom se povučeni Tahir druži.

Teta Lucija, draga i nježna osoba. Debeljuškasta sa toplim očima i naglašenim podbratkom. Iz očiju joj se vidi da je mirna, puna ljubavi i isijava unutrašnja dobrota koju osjeća prema svima.

Sin babe Milje, nizak, ružan lik, iznimno košćat i ispijena i suha lica, duge kose i sitnih, lukavih očiju iz kojih isijava zlo.

Snaha babe Milje, žena sina babe Milje je debela, kose kao froncle, rijetka i riđa. Strastveni pušač sitnih usta s pokvarenim ustima. Odvratnog usiljenog osmijeha koji nije iskren, a pogled iz očiju joj je kao u zmije koja se sprema napasti svoju žrtvu. Iznimno odbojna i zla žena.

Sosa, profesorica srpskog i hrvatskog jezika, smiješna izgleda. Niska, a debeljuškasta, ravne i rijetke smeđe kose pomalo nakošenih očiju i mrvušnih usta te prčastog i kratkog nosa. Grizla je nokte toliko da su jedva dosezali do pola jagodice i bila je iznimno škrta.Doktor Marić, dobročudni doktor, debeljuškaste građe, uvijek ozbiljan i profesionalan.

Bilješka o piscu:

Nura Bazdulj-Hubijar rođena je 20. kolovoza 1951. godine u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao liječnik, specijalist medicinske mikrobiologije.  Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njezina djela prevođena su na njemački, holandski, norveški,švedski, slovački, mađarski, englesski a većina njenih romana su snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Drama “Braća” izvedena je premijerno u Zenici 1998. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa XX. vijeka i u školsku lektiru,Antologije priča domaće i inozemne. Tekstovi Nure Bazdulj-Hubijar uvršteni su u čitanke, a roman “Ruža” u lektiru. Saradnik je dječijih listova “Male novine”, “Lastavica”, “Vrelo Bosne” i “Palčić”, te časopisa “Most”, “Odjek” i “Bosanska vila”.