Lektire.ba - Pomoć pri pisanju lektira
Stojan Mutikaša lektira – Svetozar Ćorović: Analiza i kratak sadržaj

Stojan Mutikaša lektira – Svetozar Ćorović: Analiza i kratak sadržaj

Kratak sadržaj

Dječak, po imenu Stojan Mutakaša, je živio na selu u siromašnoj porodici. Imao je sestru Rosu i brata Jovana. Imao je najboljeg druga koji se zvao Boško. Stojanov otac je htio da ga posalje bogatom gazdi u grad, da bude njegov sin, jer su oni bili jako siromašni. Pred njegov odlazak su se skupile žene da to prokomentarišu, kad je otišao, bilo mu je teško ali se dobro snašao, bio je šegrt majstora i gazde Sime. On je imao ženu Anđu. Stojan je tu zapravo došao da nauči zanat, da i on postane gazda. Bilo mu je teško bez roditelja, teško da je ubrzo otišao da ih posjeti. Otišao je nakićen, u lijepim haljinama kako bi mu se svijet divio. Htio je da ostano oko 10 dana, ali mu otac to nije dopustio, jer su bili toliko siromašni da ga nisu mogli hraniti.

Kada se vratio u grad, odmah je počeo raditi u magazi… nisu radili pošteno, krali su od ljudi i varali. Stojan se privikavao nepoštenju… iskorištavali su ljude, kako bi se domogli para. Uskoro se gazda Simo razbolio. Uhvatila ga je neka jaka gripa… kad su on, Stojan i Anđa bili u bolnici Anđa je plakala, a gazda Simo je rekado Stojanu da se brine o magazi… Kad su bili kod kuće, kad je Simo pušten kući iz bolnice, rekao je Stojanu da piše to što mu on govori, to je bila oporuka jer su ljudi mislili da će brzo umrijet. Ali to još nije bilo vrijeme da on ode na oni svijet. Kad je shvatio da neće umrijeti stalno je spominjao kako je život lijep. Jednog dana kad je Stojan izlazio sa Boškom, upoznao je Rosu, jako mu se svidjela, nije mogao prestati da razmišlja o njoj, čak je od nje dobio karanfil, koji je stalno mirisao. Karanfil je držao u njedrima… jednog dana joj je poslao pismo, ona mu je poslala poklon kojim se on divio na čaršiji, a ljudi su ga ismijavali. Ubrzo je gazda Simo umro, i svi su bili shrvani…

Sad je Stojan postao gazda magaze. Anđa mu je rekla da se oženi njom ili će ga istjerati iz kuće… bio je primoran da to uradi… Rosi je poslao pismo da je ostavlja jer nije imao hrabrosti da joj to rekne u lice, znao je da je to bio glup potez, jer se za nju čak i tukao sa svojim najboljim prijateljem… kroz godine, Stojan je sve više napredovao u magazi, a Rosa se udala za Boška… Kad je bio bozić, Stojan je došao u Rosinu kuću, da joj čestita bozić, ali ostao je malo duže… čavrljali su, a onda ga je Rosa ošamarila i istjjerala iz kuće, a on je obećao da će se osvetit. Jednoga dana je pred Stojanovu kuću došao siromašan čovjker, u poderanim haljinama… to je bio Jovan, Stojanov brat, tražio je nešto para, i dobio ih je, ali pod uslovom da ništa o tome ne priča… za par dana on se vratio i rekao da će svima reći da je Stojanov brat osim ako ne dobije još para. Stojan mu nije htjeo dati pare i istjerao ga je iz kuće. Uskoro je Stojan počeo da gradi dvije kuće, jednu je dao Bošku… neki su govorili da je to pametno, a neki da nije. Ubrzo se Anđa razbolila i kasnije umrla, a Stojan je bio jako tužan zbog toga… poslije toga je došao do Rose da joj se osveti, uzeo joj je kuću jer je to bila zakonski njegova kuća. Ubrzo je Stojan prevario gazdu Milosa i Peru, pa su ga oni prijavili sudu, tako da je trebalo da ide u zatvor. On je bio jako preplašen, i jedne noći je i on umro… neki govore da je umro od straha da će ići u zatvor, a neki da su ga ubili njegovi neprijatelji… to sada nije bitno, nego je bitno da je Bosko nasljedio pare, i nije više bio siromašan…

Analiza likova

Stojan Mutikaša – On je bio sjetan i ožalošćen, nepravedan, grub, jak, krupan, bolestan, nepravedan, zaljubljen…

Gazdarica Anđa – Ona je bila ohola, bolesna, ožalošćena, dobra, nježna…

Gazda Simo – On je bio nepravedan, bolestan, jak, grub, krupan, pametan i vjerovao je u boga…

Jovan – Pokvaren, visok, jak, grub, nepravedan i ohol…

Pero – On je bio sin od gazde Đorđa…

Radovan – je bio neprijatelj od Stojana Mutikase…

Bilješka o piscu

Svetozar Ćorović  rođen je 29. maja 1875. godine u Mostaru.

Predstavlja jednu od najmarkantnijih ličnosti mostarskog omladinskog pokreta toga doba. Sa savremenicima, Aleksom Šantićem i Jovanom Dučićem činio je nadaleko čuvenu mostarsku književnu i kulturnu trojku.

U Mostaru je završio osnovnu i trgovačku školu. Iako skromnog obrazovanja, brzo je izrastao u eminentnog srpskog kulturnog i javnog radnika i proznog pisca, koji će danonoćno pisati crtice, pripovijetke, romane i drame i u njima faktografski vjerno slikati život u Hercegovini i ljude svih staleža, vjera i narodnosti. Kako je najveći dio svog života proveo u svom rodnom gradu, njegova djela nadahnuta su Mostarom i Hercegovinom, a njegove priče govore o životima malih, običnih ljudi, od trgovaca i zanatlija do vojnika, sveštenika i bivših plemića.PROČITAJTE JOŠ

Od 1887. objavljivao je radove u mnogim listovima i časopisima: Golub, Neven, Bosanska vila, Luča, Otadžbina, Zora i Brankovo kolo. Bio je aktivan član mostarskog društva „Gusle“. I na drugim književno-kulturnim poljima bio je aktivan. Za vrijeme aneksione krize 1908. izbjegao je uItaliju. 1910. izabran je za poslanika u Bosanskom saboru. Po izbijanju rata 1914. uhapšen je, odveden u taoce, potom mobilisan i kao vojnik poslan u Mađarsku. Teško bolestan, vratio se u Mostar 1917. U svom rodnom gradu je i umro, 17. Aprila 1919.

Njegova najpoznatija djela su: Ženidba Pere Karantana (1905), Majčina sultanija (1906), Stojan Mutikaša (1907), U ćelijama (1908), U mraku (1909), Jarani (1911), Zulumćar (1913), Kao vihor (1918), Među svojima (1921); pripovijetke ( Bogojavljenska noć, Pod pećinama, Na vodi, Na Vaskrs) i najzad nekoliko pozorišnih komada: dvije šaljive igre: Poremećen plan i Izdaje stan pod kiriju (1899) i aktovke: On, Adembeg, Ptice u kavezu i Povratak.

Nagrada „Svetozar Ćorović” se dodjeljuje u Srbiji i Republici Srpskoj, dok se u Republici Srpskoj tradicionalno održavaju „Ćorovićevi susreti pisaca“.

loading...

Oglasi

Kategorije

Oglasi

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.