Eldina Tulic
Kratak sadržaj
I. ČIN:
Elise je zaljubljena u Valerea te ona želi pridobiti odobrenje svoje obitelji da dopusti tu ljubav. Valere je čak i uspio pridobiti povjerenje Harpagona, Elisina oca tem u služi, što mu omogućava da stalno bude u blizini Elise.
Cleante otkriva svojoj sestri da i on ima sličnih problema. Naime, Cleante je zaljubljen u Marianu, djevojku koja se nedavno doselila u njihov kvart. No, Harpagon ima druge planove za svoju djecu te ih želi vjenčati za bogate aristokrate, kako bi se domogao bogatog miraza, tj. htio je Elisu dati bogatom Anselmu da mu bude žena. Dok je sam Harpagon za ženu htio uzeti lijepu i skromnu Marianu, koja je bila zaljubljena u Cleantea, no to Harpagonu nije predstavljalo nikakav problem.
Da, ova kuća treba upravo takvu ženu da bude maćeha mojoj djeci i da meni samome služi.
Elise se obećala Valereu, ali on mora paziti da ih Harpagon ne otkrije. U međuvremenu Harpagon brižno pazi na svoje blago koje je zakopao u vrtu, 10 000 škuda u zlatnicima.
II. ČIN:
Cleante želi pobjeći sa Marianom, no to je poprilično teško izvesti.
Ipak, on zamoli svog slugu da mu preko nekog posrednika i lihvara Simona nabavi 15 tisuća franaka. Na kraju, na tajnom sastanku, Cleante saznaje da je taj nemilosrdni lihvar sa velikim kamatama upravo njegov otac Harpagon.
Harpagon proklinje Cleantea te je vrlo srdit i razočaran što mu sin radi takve stvari iza leđa. No, Cleantea to baš i ne pogađa:
Ha, vi da se mene sramotite? Pa, vi moj oče bacate svoj ugled, ugled ove obitelji tako što ste tu lihvar, gulikoža jedan! Ne, vas bi trebalo, oče moj, biti stid!
Zar ne crvenite što takvim poslovima sramotite svoj stalež, što čast i ugled žrtvujete nezasitnoj želji za gomilanjem škude na škudu i što ste se po svom kamatnjaku nadmašili i najprepredenije prijevare što su ih ikada izmislili najslavniji lihvari?
Tada dolazi Frosine, koja je trebala nagovoriti Marianinu majku da pristaje dati svoju kćer Harpagonu. Ispričala je zatim Harpagonu kako Mariana voli stare muškarce i kako je ona vrlo štedljiva, te ne bi trošila mnogo.
III. ČIN:
Harpagon poziva na večeru Marianu i Anselma. Prije toga se Harpagon svađa sa slugama jer mu ovi govore razne gadosti koje su navodno čuli o njemu.
Pobornik je i pokretač tog otpora bio Jacques, spretni kuhar koji je, naravno, kao I ostali, mrzio svog gazdu jer je bio najveći škrtac.
Donesite vino, čekajte prvo da vas nekoliko puta zamole, i naravno: na stolove stavite mnogo vode!
Mariana, vidjevši kako je Harpagon škrt i općenito ogavan, tuži se Frosini i Elisi kako se ona ne može udati za takvog čovjeka. Naime, Mariana u Cleanteu prepoznaje svoju pravu ljubav! Da bi naudio što više ocu, on mu odluči maksimalno nauditi te mu skida dijamantni prsten s ruke i poklanja ga Mariane kao ‘’znak ljubavi moga oca’’.
Taj je postupak jako naljutio Harpagona.
IV. ČIN:
Valere, Elise, Cleante i Mariane, razmišljaju kako bi spriječili neželjena vjenčanja.
Pretvarajući se da ne želi Marianu, Harpagon otkriva Cleantove osjećaje prema njoj. Sav bijesan, odriče se sina i proklinje ga.
Dakle, hoćete me izigrati, oče! E, pa ja vam objavljujem da neću odustati od svoje ljubavi za Marianu i da ću upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem!
Dok se otac i sin svađaju, Cleanteov sluga La Fleche u vrtu pronalazi škrinjicu sa deset tisuća škuda u zlatu, te je pokazuje Cleantu, koji je sretan što ima nešto očevo. Samo da mu napakosti. Ubrzo Harpagon otkriva da nema njegovog blaga te počinje sumnjati u sve.
V. ČIN:
U međuvremenu dolazi sudski istraživatelj i provodi istragu o krađi.
Prema Jacquesovim lažnim priznanjima, Harpagon okrivljuju Valera za krađu. Dok Valere govori o Elisi kao o svom blagu, Harpagon ga, misleći da govori o zlatu, optužuje za škrinjicu.
Otkrivši da je došlo do nesporazuma, Valere otkriva da je napuljski plemić, sin Don Thomasa d’Alburcy. Anselmo priznaje da je Don Thomas d’Alburcy zapravo njegovo pravo ime, pa su po tome Valere i Mariane njegova djeca.
Harpagon pristaje da prepusti Marianu Cleantu u zamjenu za njegovu škrinjicu te dopušta da se vjenčaju. I Elisi i Valereu dopušta da se vjenčaju, ako Anselmo preuzme sve troškove i ako mu kupi novo odjelo, na što on rado pristane.
O djelu
Pored Tartifa, Tvrdica je najpoznatija i najigranija Molijerova komedija nastala u poslednjoj fazi piščevog stvaranja, 1668. godine. Tema ove komedije naznačena je već u naslovu. Gramzivost i tvrdičluk kao strast i bolest. To nije nova tema, ali je uvek aktuelna i zanimljiva kao pojava i kao društveno zlo. Tema je tražila i odgovarajući komediografski žanr u kome bi pojedinac kao nosilac ove negativne osobine dobio odgovarajući umetnički tretman. Za to je bila najpogodnija komedija karaktera, koja u prvi plan stavlja pojedinca usredsređujući dramaturgiju na njegovo ispoljavanje i potpunije osvetljavanje dominantne crte karaktera. Tvrdica je tako postao čista komedija karaktera sa upečatljivim i pamtljivim likom Harpagona – sebičnog do egoizma, pohotljivog, pohlepnog, gramzivog, plašljivog, nemilosrdnog, bolesnog do izopačenosti. Molijer je napisao živu i dinamičnu komediju sa složenim i zanimljivim sižeom, brojnim i raznovrsnim likovima, lakim i prirodnim dijalogom, blagotvornim humorom uz laku senku rezignacije. Dramska radnja je jedinstvena i sažeta, u njenom središtu je Harpagon kao dramski junak i njegov tvrdičluk kao dominantna crta karaktera. Osnovna dramska radnja inicirana je Harpagonovim tvrdičlukom: niz situacija (prizora) samo su različite okolnosti u koje zapada dramski junak i koje podstiču njegovo delovanje, ponašanje i govorno ispoljavanje. Harpagon je centralna ličnost, gromadna i upečatljiva. Svi ostali likovi su samo agensi za ispoljavanje glavnog junaka ili reflektori za potpunije osvetljavanje njegovog karaktera.
Molijer se služi tehnikom kontrasta da bolje istakne dominantnu crtu karaktera glavnog junaka – koliko je u njemu prenaglašavao negativne osobine, toliko je u drugima prenaglašavao pozitivne crte karaktera. Osnovni motiv (tvrdičluk) i osnovni agens (novac) imaju isto ili slično ruho kao u ostalim komedijama: u drugima je ćup novca agens koji pokreće sve dramsko zbivanje, ovde je to kutija sa novcem zakopana u bašti. I drugi uobičajeni motivi iz starih komedija našli su svoje mesto u ovoj: mlade devojke i imućni starci kao prosci, mladićka ljubav u sukobu sa zelenaškom pohotljivošću, sluge kao akteri priče, spletkari i zvaničnici. Ovi refleksi motiva tvrdice ne umanjuju vrednost i ne osporavaju originalnost Molijerovog pristupa, ali raskriljuju kulturni kontekst i pridaju temi univerzalno značenje i aktuelnost.
U lektiri ” Tvrdica “, Molijer dovodi svoje likove u vrlo zanimljive situacije, iskazujući na komičan način sve njihove nedostatke. A njegova komika je iznad svega originalna i izuzetno zanimljiva, pa ne čudi što je lektira ” Tvrdica “ aktuelna i u današnje vreme.
Iako je cilj Molijerovih, kao usotalom i svih komedija da nasmeje gledaoca, ne može se prenebregnuti činjenica da nakon čitanja lektire ” Tvrdica “ svaki čitalac jednostavno mora da se zapita da li on, barem malo ima osobine starog Harpagona.
O piscu
Jean Baptiste Poqelin rođen je 1622. g. u Parizu kao sin dvorskoga tapetara. Kao sin situirane građanske obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu. Vrlo kratko službuje kao odvjetnik, a 1643. g. osniva zajedno sa obitelji Bejart kazališnu družinu “Illustre Theatre” (“Čuveno kazalište”).
- g. uzima umjetničko ime Moliere, po kojemu je poznat i danas. Nakon nekih financijskih poteškoća Moliere, sada već vođa družine, odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. do 1658. godine, pod zaštitom jednog moćnog plemića. Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije. 1658. godine nastupa pod zaštitništvom kraljeva brata u Parizu. Sljedeće godine izvedene su Kaćiperke, prvi veliki Moliereov književni i kazališni uspjeh, i otada je on poznata i viđena osoba kazališnog Pariza.
Nakon izvedbe Škole za žene i kralj se osobno zauzima za njega, dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novčanu pomoć.
Umro je 1673. godine od tuberkuloze, nakon četvrtog izvođenja Umišljenog bolesnika. Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom dijelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima, dakle nekrštenima, jer se nikada nije odrekao glumačke
karijere.
Prema zapisima suvremenika, Moliere je bio nizak i pomalo zdepast, okruglih nogu i jake glave usađene u ramena. Bio je otvoren i pošten, što mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zaštitnika, čak i naklonost Luja XIV. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake.
Analiza djela
Mjesto radnje: Radnja drame se odvija u Parizu.
Motiv
Kao osnovni motiv dela Tvrdica Molijer koristi tvrdičluk i pohlepu za novcem, koji su korišćeni kao tema i u mnogim drugim komedijama, prije ove. Pored toga, i drugi uobičajeni motivi iz starih komedija našli su svoje mjesto u ovoj: mlade devojke i udaja za imućne starce, mladalačka ljubav u sukobu sa pohlepom, sluge kao akteri priče, brojni spletkaroši…
Ovi refleksi motiva tvrdice ne umanjuju vrijednost i ne osporavaju originalnost Molijerovog pristupa, ali razotkrivaju kulturni kontekst i pridaju temi univerzalno značenje i aktuelnost.
Ideja (poruka): Štedljivost je vrlina, a tvrdičluk (škrtost) – je mana. Čovek-tvrdica je više za žaljenje, nego za podsmeh.
Književni rod: drama
Književna vrsta: komedija karaktera
Vreme radnje: 17. vijek
Likovi i karakterizacija likova
Harpagon, inače Kleantov i Eliin otac. On zbog svog cicijašluka tera sve ukućane da žive vrlo skromno, gotovo oskudno, iako nema realne potrebe za takvim životom. Njegova škrtost je preterana, pa on recimo ne hrani sve konje, već samo one koji rade, slugama daje vrlo malo da jedu, iako su mu oni odani, deci daje samo osnovno, tek toliko da prežive…
Želi da oženi siromašnu devojku, samo da bi uštedeo. On i njegov sin Kleant su zaljubljeni u istu devojku, Marijanu. Dominantna crta karaktera glavnog lika lektire ” Tvrdica “ je sebičluk i gramzivost. Uz to je samoživ starac, koji će učiniti sve samo da ne razdeli svoje bogatstvo, pa makar morao i da uništi tuđe živote. Čini se da je on izgubio nit sa stvarnošću, te da je njegova gramzivost gotovo prerasla u bolest. On misli samo na novac i korist, ne osvrće se ni na svoju decu. Želeći samo da smanji trošenje novca, Harpagon zapada u niz komičnih, vrlo često i grotesknih situacija.
Cleante: Harpagonov sin, voli Marianu. Poštovao je očevu moć da odlučuje nad njegovim željama, ali se zbog njegove škrtosti spremao da ga pokrade.
“Da, volim. Ali prije nego ti kažem ostalo: znam da ovisim o svome ocu; da naziv sina traži od mene da se pokorim njegovoj volji, da se ne smijemo ni s kim vezati bez pristanka onih koji su nam dali život…”
Elise: Harpagonova kći, voli Valera
Valere: Anselmov sin, voli Elisu. Uspio se ugađanjem zasvidjeti Harpagonu.
“Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugađati da mu se uvučem u službu; kako se sakrivam pod maskom simpatija i duševne srodnosti da mu se svidim i kako se svaki dan pred njim pretvaram da steknem njegovu sklonost.”
Mariane Anselmova kći, voli Cleanta. Njena majka želi da se uda za bogatog čovjeka kako bi se rješili bijede. Frosine joj predlaže Harpagona, jer je već u šezdesetoj.
Anselmo: Valereov i Marianin otac. Mislio je da su mu djeca i žena stradali u oluji na brodu.
Frosine: Svodnica, uvijek uspijeva u svojim poslovima, osim sa Harpagonom.
“Ali ja sam umjetnik da muzem ljude: znam tajnu kako da ih smekšam, da im poškakljam srce i da im napipam mjesto gdje su osjetljivi.”
Jacques Harpagonov kuhar i kočijaš. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar, koji ga često tuče.
“Neka vrag odnese iskrenost! Od nje nikakve koristi. Odsada je se odričem i neću više govoriti istinu. Još nekako dok me tuče moj gospodar, on bar ima neko pravo na to, ali tomu ću se gospodinu upravitelju osvetiti čim budem mogao.”
