Lektire.ba - Pomoć pri pisanju lektira

Veliki talas lektira – Perl Bak: Analiza i kratak sadržaj

Glavni likovi ove pripovetke su dva japanska dečaka, Kino i Džijo, koji žive pored okeana, u području gde je priroda prelepa i prekrasna ali i vrlo surova prema ljudima jer je stalno vrebala smrtonosna opasnost od vulkana, zemljotresa i udara velikih morskih talasa.
Njihovo detinjstvo, kao i životi odraslih ljudi bili su ispunjeni neprestalnim strahovima od nepredvidivih sila prirode koje su donosile nesreću i smrt.
Jednoga dana to se dogodilo, talas je porušio celo selo i pobio mnogo ljudi, među kojima je bila i Džijova porodica i dom. U trenutku kada Džijo ostaje bez svega što je imao i voleo, njega usvaja Kinov otac a svi u Kinovoj siromašnoj porodici se trude da mu nadoknade toplinu i ljubav koju je nekada imao dok su njegovi roditelji i brat bili živi.
Džijo to jasno oseća i onda, kada nakon nekoga vremena, bogati starac ponudi mu da živi kod njega u velikom bogatstvu, Džijo to, na radost Kinove porodice, odbija jer je odabrao da umesto u bogatstvu uživa u ljubavi koju mu oni pružaju.
Međutim, Džijo je, nakon nesreće, uvek u sebi bio osamljen i tužan dečak koji se najviše plašio okeana. Nakon dugo vremena, kada se pojavljuju dobri ljudi koji se žele da obnove njegovu kuću , on se oslobađa straha i izgovara rečenicu: život je jači od smrti. Tada odlučuje da nastavi tamo gde je život stao posle nailaska velikog talasa i postane ribar koji živi pored okeana kao što je to bio njegov otac.
Kada je odrastao, stekao je svoj ribarski brodić, novu kuću i oženio Kinovom sestrom, tako da je i familijarno postao član njihove porodice. Ubrzo se obnavlja celo nekadašnje selo i život se nastavlja kao nekada.
Mudre reči dobrog Kinovog oca, govore nam kako se on nosi sa opasnostima: “Moramo da budemo sposobni. Strah čovjeka čini slabim. Ako se bojiš, tvoje ruke drhte, noge klecaju, a tvoj mozak nije kadar da naredi rukama i nogama šta treba da rade.”
“Ovo je naš dom. Koliko god je opasan i ugrožen od vulkana i mora, to je mjesto gdje smo se mi izrodili.”
“Živeti u opasnosti znači biti svjestan koliko je život lep.”

UKRATKO PREPRIČANA LEKTIRA

Dva dječaka, Kino i Džijo, zajedno provode vreme igrajući se i plivajući na obalama okeana.

Oni se, kao i svi stanovnici sela pored okeana, stalno plaše vulkana, zemljotresa i udara velikih morskih talasa, koji su bili česti na tom području.

Kino je živeo na brežuljku iznad sela, njegov otac je bio farmer, dok je Džijo živeo u selu pored okeana a njegov otac se bavio ribolovom.

Jednog dana vulkan je ponovo počeo da se trese i izbacuje dim, tako da je celo selo strepilo od zemljotersa i nailaska velikog talasa.

Predosećajući opasnost, otac šalje Džija na farmu kod Kina, koja je izdignuta na brežuljku bila sigurna od udara velikog talasa.

Nakon toga, veliki talas se pojavio i uništio celo selo u kojem su bili Džijev otac, majka i stariji brat.

Gledajući to sa brežuljka, Džijo se od tuge onesvestio. Kinovi roditelji odmah pokušavaju da učine sve što mogu da bi mu pomogli.

Iako je bio siromašni farmer, Kinov otac odlučuje da usvoji Džija, kako bi oni postali porodica koju je izgubio.

Kino i njegova porodica se trude, najbolje što mogu, da uteše Džija koji prvih dana često plače i tuguje.

Posle nekog vremena Džiju je, zahvaljujući njima, postalo bolje ali onda dolazi bogati starac kako bi ga usvojio i odveo kod njega da bi uživao u dvorcu.

Džijo mora sam da odluči želi li ostati sa Kinovom porodicom ili otići sa starcem.

On donosi odluku da ostane u kući kod Kinovih, gde mu je bilo lepo zbog porodične ljubavi koju mu tu pružaju.

Ipak, Džijo je u sebi i dalje dečak koi se plaši okeana i velikog talasa, sve dok se jednoga dana ne pojave ljudi koji žele da mu podignu novu kuću.

Tome se protivi bogati starac koji govori da će veliki talas ponovo doći ali Džijo ga tada prekida i kaže da niko nigde na ovom svetu nije potpuno siguran i da je život jači od smrti.

Džijo donosi odluku da kada poraste postane ribar koji živi pored okeana, kao što je bio i njegov otac jer više neće da živi u strahu stalno se plašeći velikog talasa.

Kada je Džijo odrastao tako je i bilo. Sagradio je kuću pored okeana, nabavio brod za ribolov i oženio se Kinovom sestrom tako da je i familijarno postao deo njihove porodice.

Ubrzo se obnovilo celo nekadašnje selo i život se nastavio tamo gde je stao nakon velikog talasa.

Tema – U romanu život donosi mnogo toga što Kino nije očekivao, na šta nije bio spreman. A ono najgore, smrt, sa sobom je jednog dana donio veliki talas. Zbrisao je ribarsko naselje i streadala je porodica Kinovog najboljeg prijatelja Dzija. Ostao je Dzijo kome je bila potrebna nova porodica i mnogo ljubavi da bi mogaop da preživi svoju nesreću. Štaviše, poslije izvjesnog vremena, ljudi su na starim temeljima počeli da dižu nove kuće. A jednog dana im se pridružio i Dzijo. Zaključak – Život ide dalje, ali ljubav je nešto što uvijek ostaje!

Ideja – 1. Nekad su more i zamlja na strani ljudi, onda kada ih hrane i kada miruju, a nekad su to dvije zaraćene strane od kojih jedna nemilosrdno nnapada i otima, a druga se očajno brani i nemoćno stradava. Kada naidju iskušenja života nastane potpuni nered, medjutim, i to prodje, a ljudi i dalje ostaju, i to ne samo oni koji prežive talas, nego i oni koji potonu, jer oni preživjeli i dalje nose njihjovu smrt u svom srcu kao dio sebe.
2.Godine koje su prošle mnogo toga su izmijenile, dobrog i lošeg, ali onom bitnom ne samo da nisu naškodile nego su ga upravo ojačale: u njima njihovu životnu upornost, razumijevanjei ljubav. A medju njima neraskidivu nit istinskog prijateljstva.

Mjesto radnje Na obali u Japanu.

Vrijeme radnje Prije 100 godina.

Analiza likova

Kino – Kino je dijete ratara, živi sa ocem, majkom i sestrom na vrhu brda, u maloj farmerskoj kućici, ispod koje se prostiru terasasta polja gdje obrađuju zemlju. Nakon škole, pomaže ocu. Kada radi na najnižim terasama, jako se umori pa mu je odlazak do kuće naporan. Iz kuće se pruža predivan pogled na ocean koji dječak obožava. Poštuje snagu oceana, naročito nakon što se sprijatelji sa Džijom, sinom ribara, iz obližnjeg ribarskog sela. Kino je radoznao kao i svi dječaci njegovih godina pa ponekad oca izluđuje mnogim pitanjima, na koja dobiva mudre i pametne odgovore. Voli plivati s prijateljem na obližnji otočić, gdje skuplja razne školjkice za svoju majku, koju veoma voli i poštuje. Voli svog prijatelja Džija, s kojim provodi sve slobodno vrijeme i doživljava mnoge avanture.

Džijo – On je Kinov najbolji prijatelj. Voli svoju obitelj s kojom živi u kućici pored oceana. Otac mu se bavi ribarenjem. Dobar je i odan prijatelj. Rado pliva, voli more, poštuje ga kao i njegovi suseljani, ali isto tako ga se i boji. Uvijek govori “More je naš neprijatelj. Mi to svi znamo.”  Smatra ga neprijateljem jer usred snažnih valova, ne mogu u ribarenje i valovi im mogu uništiti njihove kuće. Zbog toga ni jedna kuća nema otvoren pogled na ocean. Dječaci su nekoliko puta čuli priču o ogromnim i snažnim valovima koji ruše i nose sve pred sobom. Nakon vala koji je razorio malo ribarsko selo i uništio mnoge obitelji, Džijo je postao drugi dječak.  Od tupe boli zbog smrti najdražih, naglo je sazrio. Od nestašnog i živog dječaka  postao je ozbiljan i zamišljen. Trebalo mu je mnogo dana da prihvati smrt svojih roditelja i starijeg brata, koje je mnogo volio. Nakon svoje porodice, najviše je volio roditelje prijatelja Kina, a za Setsu je mislio da je najljepša djevojka koju je ikad vidio.  Džijo je izrastao u “visokog mladog čovjeka.” Želio se baviti ribarenjem kao i njegov otac. Izgradio je kuću na mjestu gdje je bila njegova kuća prije vala.

Satu – Kinova mlađa sestra, odana svojoj obitelji. Pomaže majci u kućanskim poslovima a isto tako pomaže i ocu u poljima. Zadirkuje sve oko sebe, a najviše brata. Bezbrižna je, tvrdoglava i lukava. “Od lukave i nasmijane djevojčice, postala je vesela, odlučna i lijepa djevojka.” Svoju sreću našla je sa Džijom, s kojim se vjenčala i odlučila živjeti u novom ribarskom naselju.

Bogati gospodin – vlasnik je dvorca i prekrasnog otoka na kojem dječaci vole provoditi svoje slobodno vrijeme. Voli šetati s rukama na leđima i pognutom sijedom glavom. Ima ljubazno naborano lice i pomaže ljudima u nevolji. Skoro nikada ne napušta svoj otok osim u iznimnim situacijama. Kada se približava opasnost, na najvišem vrhu svog otoka izvjesi zastavu da upozori stanovništvo na opasnost. Nakon velikog razornog vala, pomaže unesrećenim žiteljima ribarskog sela, daje im stan i hranu na svom otoku. Džiju želi posvojiti za sina, školovati ga i pružiti mu lijepo djetinjstvo.

Kinov otac – Bavi se ratarstvom i obrađuje zemlju kojom prehranjuje obitelj, koja mu je najvažnija u životu. Snažan je, žilav i mršav. Od teškog i napornog rada ima zategnute mišić. “Ruke su mu rapave, ali uvijek čiste. Na nogama nije imao nikada ništa osim slamnatih sandala. Kad bi došao kući, skinuo bi ih. U kući nitko nije nosio cipele. Zbog toga je pod uvijek bio čist.”

Bilješka o piscu

Perl Bak (Pearl Buck) je rođena 1892. godine u Hilsborou, u Zapadnoj Virdžiniji ali su je roditelji, koji su bili misionari, već u prvoj godini života odveli u Kinu. Kako je djetinjstvo i mladost provela u toj zemlji, gdje je i kao profesor službovala u Nankingu (1921 – 1931.), veći dio njenog romansijerskog, pripovjedačkog i prevodilačkog rada posvećen je Kini i djelimično Japanu.

Poslije prvog romana Istočni vjetar – zapadni vjetar (1930) Perl Bak je objavila mnoga djela među kojima su najpoznatija Kineska trilogija (Dobra zemljaSinovi i Rastureni dom), po kojoj je snimljen i film. Kod nas je prevedena i njena druga trilogija o Kini (Zmajeva sjemeObećanje i Paviljon žena), kao i mnoge pripovijetke.

1932. godine Perl Bak je dobila najpoznatiju američku, Pulicerovu nagradu, a 1938. godine i Nobelovu nagradu za književnost.

Add comment

Oglasi

Kategorije

Oglasi

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.