Eldina Tulic
Kratak sadržaj i analiza djela
Ledena gora
Postojala je jedna gora na kojoj nikad sunce nije sjalo. S gore su se vidjele zrake sunca, no sučeva toplina nikad nije dotakla krajeve te gore. Gora je bila hladna, ledena i snježna, prekrivena debelim slojevima bjeline. Ispod nje nalazilo se zaleđeno bilje, šuma, životinje i sve što se moglo naći na toj gori. Životinje, zvijeri… sve je bilo sleđeno.
Podno te gore nalazilo se selo u kojemu je živio jedan dječak i njegov pas. No, jednoga dana, dogodio se tužan događaj za dječaka. Njegov je pas nestao i nitko nije znao gdje je. Tražilo ga je i mlado i staro, no njegovu psu nije bilo ni traga ni glasa, pa tako ni nade u povratak kući. Dječak ga je dozivao, no pas se nikad nije odazvao.
To su bili dani koji su dječaku donijeli veliku tugu u život. S vremenom su svi već zaboravili na psa, ali dječak nije. Nudili su mu razne druge pse umjesto izgubljenoga, ali dječak ih nije htio. Njegovu ljubav prema izgubljenom psu ništa nije moglo zamijeniti. Jednom je jedan čovjek pitao dječaka što ima u tom psu da ga nikako ne može zaboraviti. Dječak mu je ispričao priču.
Jednom, uz rijeku, igrao se taj dječak, a s njim je bio i pas. U igri je dječak slučajno pao u vodu, koja je bila brza i snažna. Pas ga je uspio spasiti. Da pas nije uskočio za njim u vodu, dječak se ne bi spasio, ovako ga je pas primio i izvukao iz vode. Od toga trenutka, dječak je obećao psu da je on njegova ljubav.
Jedan sumještanin rekao je dječaku ako se psu izgubio svaki trag, sigurno je zalutao u lednu goru, a tko tamo ode, nikad se više ne vrati. Dječak je hrabro odlučio otići u potragu za psom, upravo na tu zloglasnu goru. Penjući se, borio se s vjetrom koji bi ga odbacivao, no dječak je bio uporan. Dozivao je psa, ali uzalud. Kad je dječak uspio doći na goru, iznenada se dogodilo čudo. Odjednom je sunce zasjalo takvom toplinom da se počeo topiti led s grana, a potom i tlo. Odleđivale su se divlje životinje koje su počele hitro juriti, ptice su počele pjevati, a lišće šuštati.
Dječak je dozivao psa i pas se odjednom pojavio kraj njega. Dječakovoj sreći nije bilo kraja! Zajedno sa svojim voljenim psom vratio se u selo, gdje su zajedno u sreći dalje živjeli.
Tema: ljubav prema psu
Poruka: ustraj u svojem cilju i ostvarit ćeš ga
Analiza likova
Dječak – dječak koji je bio jako zahvalan svojem psu jer mu je spasio život. Dječak predstavlja ljubav čovjeka prema životinjama. Dječak vjeruje psu, a pas mu je vjeran kao gospodaru. Odnos dječaka i psa odgovara poslovici koja kaže da je pas čovjekov najbolji prijatelj. Dječak se borio s prirodom, samo kako bi spasio psa u nevolji, baš kao što je pas spasio i njega. Dječak je požrtvovan, dobar, uzvraća ljubav, ali je i daje.
Dragulji
U blizini sela, kako to već i biva, bila je šuma. U tu šumu ljudi su odlazili da bi sjekli drva zimi za ogrjev. Jedan čovjek je također išao u šumu raditi i razmišljao je kako bi mu bilo bolje i kako bi bio sretniji da je bogat. Da ima više nego sada, ne bi morao raditi ovakve stvari. Kada je zašao u šumu i tek počeo sjeći drva, začuo je glasan plač, nalik na dječji. Počeo je dozivati dijete i tražiti ga, ali nije ga pronašao. Nikako nije uspijevao doći do traga djetetu.
Odjednom je vidio neku životinju koja je pretrčala i tada začuo krik. Potrčao je tamo gdje je vidio da istrčala životinja i otkrio dijete. Dijete se nalazilo u jami u koju je upalo, a kriknulo je kad se uplašilo životinje. Kad je čovjek došao nad jamu, nešto ga je povuklo unutra, a dijete je nestalo kao da ga nikad nije ni bio.
Čovjek se našao u velikoj, prostranoj prostoriji, koja je bila jako osvijetljena. Tu je čuo glas koji mu se obraćao. Glas mu je govorio da je dijete zahvalno za njegovu pomoć te ga zbog te pomoći očekuje nagrada. Čovjek se upitao je li to govori neki duh, čarobnjak ili što? Glas mu je rekao neka prođe kroz otvor u stijeni, pa će se naći u pećini. Tako je i bilo.
U pećini je čovjeka čekala teška odluka. Glas mu je ponudio tri izbora, od kojih će jedan biti dar čovjeku u znak zahvalnosti. Jedan izbor bio je da će mu podariti toliko mudrosti, da će mu život biti puno lakši i sigurniji, drugi izbor činilo je korijenje trave, koje će mu podariti snagu kakvu nitko nema, a treći izbor bio je dragulj koji će mu pružiti bogatstvo.
Glas ga je zamolio da izađe van i dobro promisli što će uzeti, neka razmisli s čim će biti najsretniji u životu, da se kasnije ne kaje. Čovjek je odmah znao da će se odlučiti za dragulj, pa kad se vratio tako je i rekao. Glas ga je još jednom zamolio da dobro promisli. No, čovjek je zgrabio dragulj.
Nakon što je uzeo dragulj, počeo je misliti zašto ih nije uzeo više, zašto ih nije strpao koliko je stalo u džep, zašto ih jednostavno nije grabio što više…? Izašavši iz pećine čovjeku je sve izgledalo drugačije. Stablo, životinje i cvijeće, sve mu je bilo nekako ljepše jer je znao da je sada bogat, ali i sretan.
Čovjek je stigao doma iz šume i ženi pokazao dragulj. Ispričao joj je sve što mu se dogodilo. Žena je bila zanesena ljepotom dragulja, ali ga je stala napadati zašto je uzeo samo jedan ? Odmah ga natjerala da se vrati u šumu i donese koliko god da ih može natrpati na sebe. Čovjek je otišao u šumu. Znao je točno mjesto gdje je bio taj prolaz, no više nije mogao ući jer te pećine kao da više nije bilo. Vratio se kući i rekao ženi što se dogodilo. Ona je opet bila mrzovoljna i ljuta i natjerala ga da traži dalje jer im jedan dragulj nije dovoljan.
Po mjestu se pročulo za tu priču i to kako je čovjek našao dragulj. No, jednog dana, dragulj je samo nestao, više ga nije bilo. Selo je došlo vidjeti kako je lijep taj dragulj, ali kad dragulja više nije bilo, svi su bili ljuti, mislili su da čovjek izmišlja i svi su htjeli po jedan dragulj za sebe. Tjerali su čovjeka u šumu tražiti dragulje, a i sami su prevrtali sve živo i neživo po šumi, ne bi li našli dragulje.
Ljudi su mislili da im čovjek ne želi reći gdje se nalazi mjesto puno blaga, pa su ga stali mučiti kako bi im priznao. Čovjek je postao nesretan, tužan i sam. Znao je da je pogriješio u izboru. Bio je toliko jadan da je čak sam odlazio tražiti dragulje, a ljudi su ga prozvali luđakom.
Tema: želja za bogatstvom i srećom
Poruka: u bogatstvu se ne zanesi.
Analiza likova
Čovjek – čovjek koji nije bio bogat i mislio je da je zato nesretan. Radio je mnogo i težio da si stvori bolji život. Mislio je da sreću može kupiti novcem. Pri izboru dara za svoje dobro djelo se zanio i jako pogriješio. Bio je nepromišljen i na prvu pohlepan. Postao je žrtva društva, a zbog društvenog mučenja da se dočepaju bogatstva, postao je i mučenik. Čovjek koji je naučio pouku tek kada je ostao sam.
Divlji konj
Na visokoj planini živio je konj plamene grive, o kojemu su svi pričali. Konj se dobro čuvao čovjeka da ga ne uhvati i zatvori, a zvijeri da ga ne ugroze. Jurio je zajedno s vjetrom, po kiši i snijegu, jurio je pred divljim zvijerima. Konj je svojim životom postao tema priča.
Svi su čeznuli da ga vide, ali on je izbjegavao susrete s bilo kim. No, jednom kad je došao do izvora, susret se dogodio, a on kao da je po prvi put bio spreman za njega. Susreo se s dječakom koji ga je milovao i tepao mu, a ovaj se nije čak ni opirao. Godilo mu je. Konj je poveo dječaka i zajedno su jurili kroz prostranstva. Dječak je dodirivao njegovu plamenu grivu, sve dok nije pala noć i došlo vrijeme za rastanak.
Dječak je pošao kući, a konj svojim putem. Dječak ga više nikad nije vidio, ali bio je sretan što je konj otišao u slobodu. Želio mu je sreću i često mislio na njega. Konj je otišao da ga ne bi dostigla opasnost ljudi, koji bi ga uhvatili, pripitomili i zatvorili. Svi su htjeli tog plamena konja, a dječak se nadao da će konj ostati slobodan, jer on zatvor ne bi izdržao.
Tema: sloboda je neprocjenljiva.
Analiza likova
Konj – životinja koja teži slobodi. Sjedinjena je s prirodom i druželjubiva prema onima koji joj tu slobodu ne priječe. U ovom slučaju to je dječak.
Prijatelji
U šumi je jedan medvjed upao u trnje. Cijelo tijelo bilo mu je puno trnja, a najviše noga. Nije mogao hodati ni stajati na nozi, a trpio je bolove tako da ga je cijela šuma čula kako jauče. Tješile su ga sve šumske životinje, sve su bile uz njega, ali mu nitko nije mogao pomoći.
Onda je naišao dječak koji je čuo strašno zapomaganje medvjeda. Dječak mu je prišao hrabro i bez straha te ga upitao što mu je. Medvjed je odgovorio neka pomogne, ako zna kako. Dječak se primio posla, premda je znao kakva mu opasnost prijeti od medvjeda. Da ga udari šapom ili zgrabi zubima, gotov je. Nije se znalo hoće li medvjed svoj bijes iskaliti na njemu.
Sa strepnjom su ptice gledale s drveća, životinje se skrivale iza drveća i čekale što će biti. Dječak je znao da je u nesigurnom položaju, ali nije se dao. Obavio je posao i kad je bio gotov, rekao je medvjedu da proba hodati. Medvjed je bio sretan i htio je zahvaliti dječaku. Dječak mu je rekao da to može učiniti tako da mu pokaže gdje su najslađe maline i da zauvijek ostanu prijatelji. Tako je i bilo.
Tema: prijateljski odnos čovjeka i medvjeda
Poruka: dobro se dobrim vraća
Analiza likova
Medvjed – iako ga se ljudi boje i kad se osjeća ugroženo, napada čovjeka, medvjed je u ovom slučaju pokazao je ljubaznost i zahvalnost prema dječaku koji mu je pomogao. Medvjed koji se našao u nevolji i u tome mu može pomoći samo čovjek, iako su to htjele i životinje, ali nisu mogle. Prepoznaje ljudsku dobrotu i u istoj mjeri dobrotom uzvraća.
Panda
Jedan mali panda medvjed živio je sa svojom majkom. Panda je bio veseo, a majka ga je polagano počela upoznavati s prirodom i svijetom koji ga okružuje. Imao je sretno djetinjstvo, sve dok jednog dana nije išao s majkom u šetnju.
Hodali su zajedno, sve dok mu majka odjednom nije nestala. Nestala je kao da je propala nekamo u dubinu ili kao da ju je ugrabila neka neman. Mali panda je samo čuo kako mu majka viče neka brzo ide kući, a ona će kasnije doći. Uplašeni panda otišao je kući i tamo čekao svoju majku koju nikad nije dočeko. Panda je ostao siroče.
Majka je znala zašto šalje dijete kući, a to je zato jer nije htjela da i njega uhvate u klopku, pa da ga odnesu u zatvor tko zna kamo…
Tema: ljubav majke prema djetetu
Poruka: majčina je ljubav bezuvjetna
Analiza likova
Panda – veseo i bezbrižan panda medvjed. Uživao je u čarima života kojeg je provodio s majkom. Uživao je u svojem djetinjstvu, a bojao se jedino munja. Panda je ostao siroče kada mu je majka uhvaćena u klopku i odvedena.
Miš Vitez
Bila jednom jedna mačka koja miševima nije dala mira. Ona ih je stalno maltretirala i svijet je stalno prilagođavala sebi i prema svojim pravilima. Iz dana u dan postajala je sve gora i gora. Miševi su je se bojali. Oni su bili pak, svaki dan bili sve uplašeniji i uplašeniji. Nisu znali što da naprave. Tada im je jedan stari miš dao dobar savjet. Rekao im je da u gori, u svojoj kuli, živi jedan miš Vitez. Uputio ih je kako da dođu do njega.
Miševi su krenuli kod Viteza. Kad ih je Vitez vidio, pitao ih je nosi li ih kakvo dobro ili zlo do njega. Miševi su mu rekli o čemu se radi i kakvi ih jadi more. Taj je miš imao oklop i mač, baš kao što mu i dolikuje. U tom odijelu obećao im je da će im pomoći, a oni neka se vrate odakle su došli.
Miševi su strahovali još malo, a onda odjednom mačka je bila uhvaćena. Vitez ju je dočekao s leđa i ona je uskoro bila u zamci. Mačka je bila zavezana za drvo, sva očerupana, bez brkova i svojih moći. Miševi su se okupili oko nje, a Vitez im je rekao da odluče što će s njom. Ne zna se točno što je bilo s mačkom, ali postoje dvije priče. Jedna je da su je miševi tako zavezanu mučili, a druga je da su je pustili u mračnu šumu, iz koje se više nikad nije vratila. Miševi više nisu živjeli u strahu!
Tema: suživot mačke i miševa.
Poruka: manji može pobijediti većega, ako je dovoljno mudar.
Analiza likova
Miš – živi u gori u svojoj kuli. Ne boji se ničega. Uspio je urazumiti mačka. Nosio je oklop s mačem kao kakav nebojša. Domišljat je i preman pomoći miševima. U svojoj kuli bio je zadovoljan i sretan. Nakon što bi pomogao uplašenim miševima, vraćao se u svoju osamu. Uspio je pobijediti većega od sebe (mačka).
Mačak – mlad i snažan. Vladao se kao kralj. Bio je samovoljan što, znači da je otimao drugima što je god htio. Ponašao se kako je njemu odgovaralo, ne mareći za druge. Bio je sve gori i tjerao je miševima strah u kosti, sve dok mu miš vitez nije stao na kraj.
Zečići
Bilo je ljeto i zečići su uživali u prostranstvu šume. Igrali su se u visokoj travi koja je priječila pogled divljih zvijeri, ali i po grmovima i drugdje. Staramajka je ime zečice koja je brinula o njima. Svoje je mjesto imala gore, pored izvora, odakle joj je pogled sezao u daljinu. Uvijek je upozoravala zečiće da paze da ih ne vidi orao ili koja druga zvijer. Brinula se o njima jako dobro. Ona je uvijek bila na svojem mjestu, a na tom je mjestu, osim što ih je pazila i nadgledala, plela je odjeću za hladne dane. Od čarapica i kapica, do vesta i hlačica.
Prošlo je vrijeme uživanja u prirodi na sunčevim zrakama i došlo vrijeme hladnih vjetrova, jeseni i ledenih kiša, a onda i zime. Tada je zečica okupila mlade i svakome dala po nešto. Oni su bili sretni i zadovoljni. Bilo im je toplo i lijepo. Dala im je koliko je imala. Svi su bili sretni, i zečica i zečići.
Tema: život zečića
Poruka: koliko imate, toliko i dajite
Analiza likova
Staramajka – stara zečica koje je svoje mjesto pronašla na uzvisini pored izvora. Od tamo je mogla vidjeti što se događa s njenim zečićima i prijeti li kome opasnost. Usput je plela da joj zečići imaju odjeću za zimu. Brinula se o malima.
U gradu
U gradu su se našli mačak i jež. Grad im je bio doista stresno mjesto. Jež je polagano hodao uz mačka po cesti, kad je odjednom uslijedila opasnost. Čim su sišli s nogostupa, umalo da ih nije ozlijedilo jureće vozilo. Vozilo se naglo zaustavilo i iz njega je izašao medo. Prijetećim glasom im je rekao da paze kuda hodaju i neka se čim prije maknu s ceste. Na sreću, mačak se ubrzo jako dobro snašao.
Upravno i ponosno stao je nasuprot mede, rekavši mu neka i on pazi na ponašanje, inače će vidjeti što će biti. Medo se ili uplašio ili se samo nije htio svađati. Sjeo je u vozilo i nestao.
Mačak je bio jako ljut, a jež je znao da mačak voli da ga se hvali i da ga sada treba odobrovoljiti. Uz to, jež se osjećao još uplašenijim.
Nakon što je nahvalio mačka, zamolio ga je da ga ponese na leđima. Prolazili su preko ceste, a lisac je propuštao vozila i pješake pa tako i njih. Čim su došli do parka s druge strane ceste, jež je odahnuo. Smješkala mu se šuma odakle su i došli, a tamo su se mogli slobodno kretati. Tako je jež počeo uživati na lišću, a mačak se zavalio u hlad, odakle je gledao labudove u jezeru i razmišljao kako da ih se dočepa. Ipak, odlučio je ne petljati se u to jer je preopasno. Bolje biti gladan i čekati večer pa će možda biti viće sreće…
Tema: životinjski svijet
Poruka: bolje ostati gladan nego ozlijeđen
Analiza likova
Jež – plašljiva životinjica, pa je ovisan je o mačku i njegovoj hrabrosti. Teži za svojim mjestom u šumi, teži povratku u prirodu. Boji se ceste i grada, a posebno jurnjave automobila. Najsigurnije se osjeća u šumi, gdje nesmetano hoda. Najbolji prijatelj mu je mačak.
Mačak – prkosan, a zbog svojeg ponosa uspijeva se izvući iz opasnih situacija. Spreman je pomoći ježu u nevolji. Hrabar je i ne bježi pred problemom.
Miš moreplovac
Jedan miš počeo je graditi svoj čamac od ljuske drveta. Želio je ploviti morem gdje sunce sja, a zima je daleko. Jedna kornjača ga je gledala i odlučila mu se obratiti. Rekla mu je da nitko nije vidio ovakav smiješan čamac te da mu ona može pomoći da prođe preko bilo koje vode. Miš joj je rekao neka se samo smije, ali da će on uspjeti. Kornjača se povukla i iz prikrajka promatrala situaciju.
Kad je čamac bio gotov, miš ga je jedva uspio dovući do vode. Sav se preznojio, a kad je krenuo s njim po vodi, čamac se raspao kao ljuska jajeta. Miš je jedva uspio doplivati do obale i bio je sretan što se nije utopio. Kornjača mu je rekla da ju je trebao poslušati. Miš je ponizno priznao da je kornjača u pravu.
Ponudila mu je da se popne na nju pa da krenu. Miš je pristao i postao moreplovac.
Tema: prijateljstvo životinja.
Poruka: prihvati pomoć prijatelja
Analiza likova
Miš – zadao si je zadatak koji nije bio u stanju izvršiti. Želi sam postići nešto veliko te odbija pomoć drugih. Preslab je da bi uspio u svojem naumu, pa na kraju prihvaća tuđu pomoć i zajedništvo.
Kornjača – životinja koja je spretna u vodi i ima čvrst oklop kojim može pomoći drugima. Daje dobre savjete i nudi pomoć. Na kraju je njezina pomoć prihvaćena. Njezina ponuda iskazuje njezinu dobrotu i prijateljsko raspoloženje.
Munja
Priča o mačku koji je dobio ime Munja po svojem djedu. Svi bi mu govorili da je isti kao i Munja, glavom i bradom, a on je bio mačak i pol. Mačak je bio neuplašljiv, tvrdoglav i osebujan. Nikome se nije sklanjao s puta.
Svi su o njemu pričali, izvodio je vratolomije, smijali su mu se. Zabavljao je ljude. Nosio je miša na leđima umjesto u zubima i s njim jurio okolo. Njega nije ništa smetalo.
Zabrinuti mačak
Jednom mačku i jednom mišu dojadio je njihov odnos. Mačak je stalno jurio miša, a miš je bježao pred mačkom. Odlučili su sklopiti primirje i živjeti mirno. Požalili su se kako je život težak.
Autor unosi dvije pjesmice, jednu koju pjeva mačak, a drugu pjeva miš. Mačak pjeva o nesanici koja ga muči, o bolestima i tome kako svako od njih ima svoju muku. U zadnja dva stiha rima je parna, a pjesmica je vesela. Miš pjeva o tome kako život nije tako strašan i da uvijek može biti i gore nego što je. Rima je parna, pjesma je također vesela.
Poruka: uvijek može biti gore
O piscu
Ahmet Hromadžić je rođen 11. 10. 1923. godine u Bjelaju kod Bosanskog Petrovca. U rodnom selu završio je osnovnu, a građansku školu u Bosanskom Petrovcu. Srednju tehničku školu učio je u Sarajevu i Zagrebu, a na kraju diplomirao na Višoj pedagoškoj u Sarajevu.
Prvi put se javlja u književnosti 1944. godine kad je počeo da piše kao novinar Oslobođenja. U početku je pisao priče, a prvu knjigu, roman “Labudova poljana”, objavio je 1952. godine u Sarajevu. Pisao za djecu i odrasle, ali većina njegovih djela pripada dječijoj literaturi. Motive za svoje knjige nalazio je u svom širem zavičaju Bosanskoj Krajini. Napisao je veoma zanimljive i mnogo čitane knjige za djecu: Patuljak vam priča, Patuljak iz Zaboravljene Zemlje i Okamenjeni vukovi. Najveći dio radnog vijeka proveo je u izdavačkoj djelatnosti.
Radio je u Oslobođenju kao saradnik, novinar i urednik, potom je bio urednik lista Krajina u Bihaću i glavni urednik omladinskog časopisa Zora u Sarajevu.
Izdavačkom djelatnošću počeo se baviti u Narodnoj prosvjeti u Sarajevu (kasnije Veselin Masleša), gdje je pokrenuo biblioteku Lastavica, čiji je urednik bio do kraja svog radnog vijeka. U Masleši je radio neko vrijeme i kao generalni direktor sve do penzionisanja.
Za svoj rad dobio je brojne nagrade, priznanja i odlikovanja.
Umro je u Sarajevu 2002. godine.
“Zelena šuma” obavezna je lektira u nižim razredima osnovne škole.
